Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3113/07 (V. D.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3113/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 3113/07, rješavajući apelaciju Vlatka Dedića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. toč. 9. i 15. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatka Dedića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gž-08-
000422 od 3. prosinca 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj I.2483/04 od 11. rujna 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gž-08-000004 od 3. ožujka 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj I.2483/04 od 22. listopada 2007. godine i Zaključka Općinskog suda u Ljubuškom broj I.2483/04 od 1. listopada 2007. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatka Dedića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg broj Gž.50/05 od 11. ožujka 2005. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj DN.658/04 od 5. siječnja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj DN.658/04 od 6. listopada 2004. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlatko Dedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog podnio je 21. studenoga 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Gž-08-000422 od 3. prosinca 2008. godine, Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I.2483/04 od 11. rujna 2008. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000004 od 3. ožujka 2008. godine, Rješenja Općinskog suda broj I.2483/04 od 22. listopada 2007. godine, Zaključka Općinskog suda broj I.2483/04 od 1. listopada 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda broj Gž.50/05 od 11. ožujka 2005. godine, Rješenja Općinskog suda broj DN.658/04 od 5. siječnja 2005. godine i Rješenja Općinskog suda broj DN.658/04 od 6. listopada 2004. godine. Apelant je 3. svibnja, 15. prosinca i 22. prosinca 2008. godine dopunio svoju apelaciju.
2. Rješenjem Općinskog suda broj DN.658/04 od 6. listopada 2004. godine, na temelju Presude Općinskog suda broj P-26/03 od 19. ožujka 2004. godine, koja je donesena u postupku radi diobe apelantove obiteljske kuće, dopuštena je uknjižba prava vlasništva u korist apelantove bivše supruge Lj.D. na ½ k.č. broj 397/8 u zk. ul. broj 1122 k.o. Humac, a koja je bila upisana u «A» listu na apelantovo ime.
3. Apelant je protiv Rješenja Općinskog suda broj DN.658/04 od 6. listopada 2004. godine izjavio priziv koji je Općinski sud odbacio kao nepravovremen Rješenjem broj DN.658/04 od 5. siječnja 2005. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.50/05 od 11. ožujka 2005. godine.
4. U izvršnom postupku koji je Lj.D. pokrenula protiv apelanta radi diobe obiteljske kuće, a prema pravomoćnoj Presudi Općinskog suda broj P.26/03 od 19. ožujka 2004. godine, Općinski sud je donio Zaključak broj I.2483/04 od 1. listopada 2007. godine. Tim je zaključkom za 9. studeni 2007. godine određena dioba apelantove obiteljske kuće na dva jednaka dijela uz sudjelovanje N.K., stalnog sudskog vještaka građevinske struke, i Ž.G., vještaka mjernika, radi identifikacije i cijepanja sporne nekretnine.
5. Apelant je protiv spomenutog zaključka izjavio priziv koji je Općinski sud odbacio kao nedopušten Rješenjem broj I.2483/04 od 22. listopada 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000004 od 3. ožujka 2008. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda broj I.2483/04 od 11. rujna 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000422 od 3. prosinca 2008. godine, a na temelju Rješenja o izvršenju broj I.2483/04 od 11. studenoga 2005. godine, određeni idealni dio od ½ na predmetnoj obiteljskoj kući izdvojen je Lj.D., tražiteljici izvršenja, na način bliže određen u dispozitivu. Osim toga, određeno je da nakon pravomoćnosti ovog rješenja Služba za geodetske i imovinskopravne poslove Općine Ljubuški provede upis promjene posjeda na navedenim nekretninama i sačini «A» prijavni list koji će dostaviti Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda Ljubuški i to nakon što tražiteljica izvršenja izvrši etažiranje na obiteljskoj kući.
7. Prema navodima u apelaciji i dopunama apelacije slijedi da se apelant žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. toč. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
- apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom. 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu. a. Dopustivost u odnosu na upis prava vlasništva u korist Lj.D.
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome hoće li koristiti pravni lijek bez obzira na to je li riječ o redovnom ili izvanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. listopada 2004. godine i AP 106/04 od 18. siječnja 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju, apelant pobija Rješenje Općinskog suda broj DN.658/04 od 6. listopada 2004. godine, a kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist Lj.D. Ustavni sud zapaža da je, rješavajući povodom apelantovog priziva protiv spomenutog rješenja, Općinski sud priziv odbacio kao nepravovremen Rješenjem broj DN.658/04 od 5. siječnja 2005. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž.50/05 od 11. ožujka 2005. godine. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o prizivu koji je apelant podnio protiv pobijane prvostupanjske presude, već je priziv odbačen iz formalnih razloga, obzirom na to da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant nepravovremenim podnošenjem priziva mjerodavnom sudu nije učinkovito iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno, izvan roka, podnio priziv na temelju kojeg redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati zato što nije ispunjavao formalne uvjete tog pravnog lijeka. Time apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacijskog ispitivanja Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.b. Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
11. Obzirom na to da je apelant pobio odluke Kantonalnog i Općinskog suda, koje su donesene u izvršnom postupku, a kojima je određena podjela predmetne nekretnine na dva jednaka dijela između apelanta i Lj.D., potrebno je prvo odgovoriti na pitanje je li predmetni izvršni postupak zaštićen garancijama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
12. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava koji je, odlučujući o primjenjivosti garancija sadržanih u pravu na pravično suđenje iz članka 6. stavak
1. Europske konvencije, a kojem odgovara članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, na izvršni postupak, ukazao na to da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravomoćne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj Odluci broj U 21/02 od 26. ožujka 2004. godine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 18/04, točka 40) podržao praksu bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava glede toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod članak 6. Europske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnositelja apelacije (vidi odluku bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88, OI 94).
13. U predmetnom izvršnom postupku Općinski sud je donio Zaključak broj I.2483/04 od 1. listopada 2007. godine kojim je određeno da će se izvršiti dioba apelantove obiteljske kuće na dva jednaka dijela između apelanta i Lj.D. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj I.2483/04 od 11. rujna 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Gž-08-000422 od 3. prosinca 2008. godine, a kojim je tražiteljici izvršenja Lj.D. izdvojen određeni idealni dio od ½ na predmetnoj obiteljskoj kući. Dakle, u predmetnom izvršnom postupku nisu određena apelantova nova ni posebna prava ili obveze u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelantova prava i obveze su utvrđeni pravomoćnom Presudom Općinskog suda broj P.26/03 od 19. ožujka 2004. godine. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada pobijanim odlukama nisu utvrđena apelantova nova ni posebna građanska prava, odnosno obveze, navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
14. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. toč. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović