Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-315/09 (M. V.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-315/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 315/09, rješavajući apelaciju Milenka Vujadinovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. toč. 4. i 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vujadinovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-
Uvp-07-000 004 od 4. prosinca 2008. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vujadinovića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-U-
07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Vujadinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupaju Karlo Sesar, Zdenko Ćurić i Marijo Miletić, odvjetnici iz Mostara, podnio je 3. veljače 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Mostaru br. 007-0-Uvp-07-000 004 od 4. prosinca 2008. godine i 007-0-U-07-
000 170 od 15. svibnja 2007. godine.
2. Prema stanju spisa, Rješenjem Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara broj 06-
25-40003-1/2001 od 12. listopada 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Ministarstva građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2-09-02-25-97-2/06 od 13. veljače 2007. godine, odbijen je apelantov zahtjev za izdavanje urbanističke suglasnosti za rekonstrukciju stambeno-poslovnog objekta na građevinskom zemljištu označenom kao k.č. broj 33/83 (3065/2) k.o. Mostar (Mostar I).
3. Protiv Rješenja Ministarstva broj UP-2-09-02-25-97-2/06 od 13. veljače 2007. godine apelant je podnio tužbu koja je odbijena kao neutemeljena Presudom Kantonalnog suda broj 007-0-U-
07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine.
4. Apelant je 22. lipnja 2007. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine. Zahtjev je odbijen Presudom istog suda broj 007-0-Uvp-07-000 004 od 4. prosinca 2008. godine.
5. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i pravo iz članka II.5. Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku mjerodavnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 16. stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije; 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
7. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. je li apelant iscrpio sve učinkovite pravne lijekove i je li podnio apelaciju u roku od 60 dana kako je to predviđeno člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.a. Dopustivost ratione materiae u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-Uvp-07-
000 004 od 4. prosinca 2008. godine
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-Uvp-
07-000 004 od 4. prosinca 2008. godine kojom je odbijen kao neutemeljen njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje tiče li se predmetni postupak određivanja apelantovih građanskih prava i obveza u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Glede zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži izvanredno preispitivanje pravomoćno okončanih slučajeva ne predstavljaju učinkovite pravne lijekove zato što u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravomoćno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, a koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivšeg Europskog povjerenstva za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83, od 16. prosinca 1983. godine, Odluke i izvješća (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za izvanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, a kojom je pravomoćno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obvezama u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za izvanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na dom iz članka 8. Europske konvencije niti o pravima iz članka II.5. Ustava Bosne i Hercegovine. Dakle, slijedi da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.b. Protek roka u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine
9. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava, je Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati točan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Kantonalnog suda broj 007-0-
U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine, obzirom na to da je apelant 22. lipnja 2007. godine podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje te presude, pa se podrazumijeva da mu je navedena presuda uručena prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 3. veljače 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu Presudu Kantonalnog suda broj 007-0-U-07-000 170 od 15. svibnja 2007. godine.
10. Prema tome, imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. toč. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović