Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-321/09 (Z. S.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-321/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 321/09, rješavajući apelaciju Zekerijaha Sikire, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zekerijaha Sikire, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-
08-000255 od 27. novembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Kaknju, broj 036-0-Kv-08-000-023 (036-0-K-068-000 010) od 29. oktobra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zekerijah Sikira (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, koga zastupa Miro Blaž, advokat iz Viteza, podnio je 3. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-08-000255 od 27. novembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Kaknju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 036-0-Kv-08-000-023 (036-0-K-068-000 010) od 29. oktobra 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 036-0-K-068-000 010 od 18. aprila 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 148 od 7. augusta 2008. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo lake tjelesne ozljede iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Za navedeno krivično djelo apelantu je izrečena uvjetna osuda kojom je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca i istovremeno određeno da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom presudom apelant je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka, dok je oštećeni sa imovinsko-pravnim zahtevom upućen na parnicu.
3. Apelant je Općinskom sudu podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka koji je okončan navedenom presudom Kantonalnog suda od 7. augusta 2008. godine. Općinski sud je rješenjem, broj 036-0-Kv-08-000-023 (036-0-K-068-000 010) od 29. oktobra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000255 od 27. novembra 2008. godine odbacio zahtjev apelanta za ponavljanje krivičnog postupka kao neosnovan.
4. Nezadovoljan navedenim odlukama apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu izričito navodeći da osporava rješenja Općinskog i Kantonalnog suda kojima je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka, jer smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na rješenja koja su donosena u postupku u kojem je Općinski i Kantonalni sud odlučivao o prijedlogu apelanta za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 148 od 7. augusta 2008. godine.
7. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protivnekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na apelantov slučaj.
8. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».
9. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjima Općinskog i Kantonalnog suda nije odlučivano niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Općinskog suda, broj 036-0-K-068-000 010 od 18. aprila 2008. godine i presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-08-000 148 od 7. augusta 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelant, također, smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa ovim žalbenim navodima apelanta, Ustavni sud konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolila obnova pravosnažno okončanog postupka, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović