Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-323/07 (B. J.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Penzija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-323/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 323/07, rješavajući apelaciju Blagoja Jeremića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Blagoja Jeremića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj Uvl-32/05 od 8. novembra 2006. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Blagoje Jeremić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Novog Sarajeva podnio je 13. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Uvl-32/05 od 8. novembra 2006. godine. Apelant je 19. januara 2008. godine na traženje Ustavnog suda dopunio apelaciju.
2. Privremenim rješenjem Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala Istočno Sarajevo), broj 1079014805 od 24. oktobra 2002. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju od 17. septembra 2002. godine. Međutim, Rješenjem Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Odjeljenje), broj 1079014805 od 18. aprila 2003. godine poništeno je prvostepeno rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Rješenjem Filijale Istočno Sarajevo broj 1079014805 od 6. aprila 2004. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počevši od 17. septembra 2002. godine u iznosu od 352,45 KM. Međutim, Rješenjem Odjeljenja broj 1079014805 od 22. septembra 2004. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje je izmijenjeno tako što je apelantu priznato pravo na starosnu penziju počevši od 17. septembra 2002. godine u mjesečnom iznosu od 356,17 KM, zatim, počevši od 1. januara 2003. godine penzija iznosi 347,16 KM, počevši od 1. januara 2004. godine penzija iznosi 344,15 KM. Takođe je određeno i da će isplata ovako određene penzije da se vrši prema stanju sredstava u Fondu namijenjenih za isplatu penzije.
4. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-120/04 od 15. marta 2005. godine apelantova tužba je uvažena i Rješenje Odjeljenja broj 1079014805 od 22. septembra 2004. godine je poništeno. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da nije sporno da je apelantu, shodno odredbama člana 59 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju («Službeni glasnik RS» br. 40/00, 37/01, 32/02, 40/02 i 47/02), priznato pravo na starosnu penziju počevši od 17. septembra 2002. godine. Dakle, nije bilo mjesta za određivanje novih iznosa starosne penzije za apelanta i to prema procentima za 2003, odnosno, 2004. godinu zato što je apelant već jednom ostvario pravo na starosnu penziju u 2002. godini, prema procentu od 79% od penzionog osnova, a u svim kasnijim godinama se ne vrši ostvarivanje novog prava na penziju nego se vrši isplata već jednom ostvarenog prava na penziju.
5. Presudom Vrhovnog suda broj Uvl-32/05 od 8. novembra 2006. godine uvažen je zahtjev Odjeljenja za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj U-120/04 od 15. marta 2005. godine i osporena presuda je preinačena tako što je tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju presude je navedeno da je Odjeljenje apelantu pravilno odredilo penziju za 2002. godinu u procentu od 79% od penzionog osnova, za 2003. godinu od 77% od penzionog osnova i za 2004. godinu u visini od 75% od penzionog osnova, kako to proizilazi iz sadržine odredbi čl. 48-59 Zakona, koje regulišu načine utvrđivanja penzionog osnova.
6. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), smatrajući da mu, pošto je pravo na penziju ostvario u 2002. godini, pripada penzija u iznosu od 79%, a ne u iznosu od 75% od osnova, kako je utvrđeno u postupku. Apelant smatra da je pravilan stav Okružnog suda da je pravo na starosnu penziju ostvario u 2002. godini, a da se u svim kasnijim godinama ne vrši ostvarivanje novog prava na penziju nego se vrši isplata već jednom ostvarenog prava na penziju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.
8. U konkretnom slučaju se radi o tome da je apelant penzioner kom Fond za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske isplaćuje penziju. Međutim, suština njegovog apelacionog navoda nije pravo na penziju kao takvo već apelant osporava utvrđeni iznos penzije.
9. Umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu dopustivosti predmetnih apelacionih navoda, Ustavni sud se poziva na obrazloženje i razloge navedene u Odluci Ustavnog suda broj AP 3085/06 od 15. januara 2009. godine (dostupna i na www.ustavnisud.ba). Naime, Ustavni sud se u navedenoj odluci pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na sopstvenu praksu, shodno kojoj pravo na penziju predstavlja imovinsko pravo, ali pravo na visinu penzije nije zaštićeno ni Evropskom konvencijom ni Ustavom Bosne i Hercegovine. Pri tome je ukazao na to da imovina koju su apelanti očekivali da će da dobiju na ime penzije u predmetnom postupku ne predstavlja njihovu postojeću imovinu, niti su, imajući u vidu odredbe relevantnog zakona, mogli da imaju pravo ili «legitimno očekivanje» da na ime penzije prime iznose koje su očekivali u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 3085/06 od 15. januara 2009. godine u cijelosti odnose i na predmetni slučaj, te zbog toga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović