Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3254/08 (G.N.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3254/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3254/08, rješavajući apelaciju G.N, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 1 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.N. podnesena protiv obavještenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj S-34-1/08 od 23. juna 2008. godine i izjašnjenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine broj 03-23-223/06 od 28. maja 2008. godine zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. G.N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 16. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud FBiH) broj S-

34-1/08 od 23. juna 2008. godine i izjašnjenja Službe za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) broj 03-23-223/06 od 28. maja 2008. godine.

2. Rješenjem Službe za stambene poslove Opštine Tuzla (u daljnjem tekstu: Opštinska služba) broj 05-02/5-23-3035/99 od 27. juna 2003. godine potvrđeno je da je apelant bio nosilac stanarskog prava na stanu u Ulici Ratka Vokića broj 6, sprat 3, stan 17, Tuzla, i da mu se predmetni stan vraća u posjed. Takođe, Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 513-3027-1/1 od 2. septembra 2003. godine potvrđeno je da je apelant bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu 1. aprila 1992. godine. Nakon toga je Opštinska služba, u skladu sa članom 7 stav 6 Zakona o izvršenju odluka Komisije, izvršila spajanje postupka za povrat stana u posjed i izvršenja odluke Komisije, te Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 05-02/5-23-3035/99 od 12. decembra 2003. godine dozvolila izvršenje odluke Komisije i naložila da se sporni stan vrati u posjed apelantu, a privremenom korisniku da napusti sporni stan.

3. Iz navoda iznesenih u apelaciji proizilazi da je apelant, nakon pravosnažnosti rješenja o vraćanju stana u posjed, podnio zahtjev za kupovinu stana Odjeljenju za odbranu Tuzle, koji je odbijen sa obrazloženjem da je podnesen neblagovremeno prema članu 8.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 07/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06 i 56/07).

4. U vezi sa žalbom koju je instituciji Ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine podnio apelant, Služba je izjašnjenjem broj 03-23-223/06 od 28. maja 2008. godine obavijestila apelanta da je, u skladu sa članom 8.a Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 27/97, 11/98, 22/99, 27/99, 07/00, 32/01, 61/01, 15/02, 54/04, 36/06 i 56/07), zahtjev za otkup predmetnog stana podnio neblagovremeno.

5. Ustavni sud FBiH je apelantu dostavio obavještenje broj S-34-1/08 od 23. juna 2008. godine kojim ga obavještava da su nadležnosti Ustavnog suda FBiH propisane članom IV.C.10. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, te da Ustavni sud FBiH, polazeći od navedenih odredbi, nije nadležan za rješavanje apelantove žalbe izjavljene protiv izjašnjenja Službe broj 03-23-223/06 od 28. maja 2008. godine.

6. Apelant navodi povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 4 tačka 1 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 1 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

8. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležanost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini». U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenja Ustavnog suda FBiH broj S-34-1/08 od 23. juna 2008. godine i izjašnjenja Službe broj 03-23-223/06 od 28. maja 2008. godine, jer obavještenje i izjašnjenje nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 1 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3254/08 (G.N.) | Sudska praksa | Aktio