Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3296/08 (N. T. i F. T.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3296/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3296/08, rješavajući apelaciju Nadežde Tomljenović i Franje Tomljenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nadežde Tomljenović i Franje Tomljenovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj 001-0-UVP-08-000 003 od 28. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nadežda Tomljenović i Franjo Tomljenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Suljo Delić advokat iz Bihaća, podnijeli su 20. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-UVP-08-000 003 od 28. jula 2008. godine.
2. Prema stanju spisa, rješenjem Službe prostornog uređenja, katastra i imovinsko-pravnih poslove Općine Bihać (u daljnjem tekstu: Služba), broj 02/1-23-1-191/05 od 20. jula 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bihać (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 11/2-23-510-UP-2/05 od 16. septembra 2005. godine, daje se urbanistička saglasnost Sabahudinu i Jasmini Smajić iz Bihaća za dogradnju i nadogranju stambeno-poslovnog objekta na k.č. broj 1286/5 KO Bihać po starom katastarskom operatu, odnosno k.č. br. 7310 i 7311 KO Bihać-grad po novom katastarskom operatu. Tačkom 2. dispozitiva dati su urbanističko tehnički uvjeti kojih su se investitori dužni prdržavati.
3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 11/2-23-510-UP-2/05 od 16. septembra 2005. godine, apelanti su podnijeli tužbu, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu presudom, broj U-662/05 od 11. januara 2008. godine.
4. Apelanti su, potom, podnijeli zahtjev za vanredno prispitivanje presude, broj U-662/05 od 11. januara 2008. godine, koji je Kantonalni sud presudom, broj 001-0-UVP-08-000 003 od 28. jula 2008. godine, odbio kao neosnovan.
5. U obrazloženju presude je navedeno da je presudom kojom je tužba odbijena kao neosnovana pravilno odlučeno, te da je ista zakonita, slijedom toga pravilno utvrđeno stanje i pravilno primjenjeno materijalno pravo. Po ocjeni ovog suda zahtjev za vanredeno preispitivanje je neosnovan, pa je ovaj sud primjenom člana 46. stav 1. Zakona u upravnim sporovima, odlučio kao u dispozitivu presude.
6. Apelanti smatraju da im je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; »
8. U konkretnom slučaju apelanti se žale na presudu Kantonalnog suda, broj 001-0-UVP-08- 000 003 od 28. jula 2008. godine, kojom je odbijen nihov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-662/05 od 11. januara 2008. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović