Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3662/08 (M. O.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3662/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, dopredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i suci Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. lipnja 2009. godine, u predmetu broj AP 3662/08, rješavajući apelaciju Marice Oručević, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. i članka 59. stavak 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marice Oručević podnesena protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje broj 015-0-Gž-08- 000258 od 23. listopada 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Marica Oručević (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Nada Dalipagić, odvjetnica iz Mostara, podnijela je 21. studenog 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda Trebinje (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000258 od 23. listopada 2008. godine.
2. Apelantica je podnijela zahtjev za povrat u prijašnje stanje Osnovnom sudu Trebinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), koji je, postupajući u pravnoj stvari tužiteljice A.M.-H. protiv apelantice, kao tužene, radi poništenja nasljedničke izjave i utvrđivanja stjecanja ostavštine, donio Rješenje broj 095-1-P-07-000-003 od 1. travnja 2008. godine. To rješenje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000258 od 23. listopada 2008. godine, kojim je odbijen zahtjev kao neutemeljen. Istim rješenjem apelantica je obvezana tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da su apelantičini navodi da nije bila obaviještena o tijeku postupka, da joj tužba nije dostavljena, te da je bez njezinog znanja donesena Presuda zbog propuštanja broj P.258/04 od 21. prosinca 2004. godine neutemeljeni zbog toga što iz nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke proizlazi da je apelantica potpisala dostavnice o primitku tužbe i presude zbog propuštanja.
3. Apelantica smatra da je pobijanim rješenjem povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
4. Prigodom ispitivanja dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3. (b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Članak 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje tiče li se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za povrat u prijašnje stanje određivanja apelantičinih građanskih prava i obveza u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u Odluci broj AP 73/02 od 25. srpnja 2003. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03) točka 12. koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obveza. Ovim postupkom se samo odlučuje postoji li razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke o pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, cijeli postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir članka 6. Europske konvencije, niti u okvir članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Europskom konvencijom[...].»
6. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primijeniti njegovo ranije usvojeno stajalište obzirom da se ovdje radi o situaciji kada je odbijen apelantičin zahtjev za povrat u prijašnje stanje, a u tomu postupku sud je samo odlučivao o tomu jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za povrat u prijašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uvjeta da se dopusti povrat u prijašnje stanje, te, stoga, ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Sukladno navedenom, a imajući u vidu odredbe članka 16. stavak 4. točka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. Sukladno članku VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović