Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3676/08 (S. G.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3676/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3676/08, rješavajući apelaciju Stane Gašanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stane Gašanović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stana Gašanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zrenjanina, koju zastupa Tane Gašanović iz Sarajeva, podnijela je 26. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonani sud) , broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine.
2. Apelantica navodi da je njen sada umrli suprug, Radoslav Gašanović, cijeli svoj radni vijek proveo u "Energoinvest-u" Sarajevo. S obzirom da su u toku rata napustili Sarajevo, pravo na penziju je ostvario kod Javnog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske kao invalid van radnog odnosa u iznosu od 96 eura. Smatrajući da kao osiguranik Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) ima pravo na ostvarivanje svog prava na penziju, obratio se tuženom 14. marta 2003. godine podneskom kojim je zahtjevao isplatu penzije. Međutim, s obzirom da je usljedila šutnja administracije podnio je 13. aprila 2005. godine tužbu Kantonalnom sudu protiv tuženog.
3. Rješenjem Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine, tužba u ovoj upravnoj stvari je odbačena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud dostavio tužitelju (suprugu apelantice) pismeni podnesak 30. maja 2005. godine, da u smislu odredbe člana 24. Zakona o upravnim sporovima, a u vezi sa članom 10. i 20. istog Zakona u roku od osam dana uredi tužbu, tako što će sudu dostaviti zahtjev kojim je od tuženog zahtjevao donošenje odgovarajućeg upravnog akta, kao dokaz da se obratio nadležnoj upravnoj inspekciji i to u roku od 30 dana od dana kada tuženi nije postupio po njegovom zahtjevu. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj nije postupio po nalogu suda u ostavljenom roku, pa je sud primjenom člana 24. stav 2. Zakona o upravnim sporovima odbacio tužbu kao neurednu.
4. Apelantica je navela da je podnesen zahtjev za prispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.
5. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a Ustava Bosne i Hercegovine i član 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) radi uskraćivanja prava na penziju njenom suprugu, odnosno prava na porodičnu penziju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda, broj U-595/05 od 30. novembra 2005. godine, tužba u ovoj upravnoj stvari je odbačena. Kantonalni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, obzirom da apelant u roku od osam dana nije uredio tužbu, shodno uputi istog suda. Naime, tužitelj nije sudu dostavio zahtjev koijim je od tuženog zahtjevo donošenje odgovarajućeg upravnog akta, kao dokaz da se obratio nadležnoj upravnoj inspekciji i to u roku od 30 dana od dana kada tuženi nije postupio po njegovom zahtjevu. Naime, da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović