Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-37/09 (I. T.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-37/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 37/09, rješavajući apelaciju Igora Timošoka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Igora Timošoka, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hrcegovine, broj Už-541/04 od 11. septembra 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Igor Timošok (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Alma Prnjavorac, advokatica iz Tuzle, podnio je 6. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hrcegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-541/04 od 11. septembra 2008. godine.

2. Rješavajući u ponovnom postupku po zahtjevu apelanta za povrat stana u posjed u ulici Svetozara Markovića br. 3, sprat II, stan broj 4 u Tuzli (u daljnjem tekstu: predmetni stan), Služba za stambene poslove opštine Tuzla (u daljnjem tekstu: Služba) donijela je rješenje, broj 05-02/2-23-

2348/99 od 17. novembra 2003. godine, kojim je potvrdila da je apelant nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu i da mu pripada pravo na povrat istog u posjed. Istim rješenjem naloženo je privremenom korisniku Osmanu Musiću (u daljnjem tekstu: privremeni korisnik), da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja isprazni od osoba i stvri predmetni stan i isti preda apelantu, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi privremenog korisnika protiv rješenja Službe, broj 05-02/2-23-2348/99 od 17. novembra 2003. godine, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je donijelo rješenje, broj 12-06/2-23-983/03 od 14. januara 2004. godine, kojim je uvažilo žalbu, poništilo osporavano rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/2-23-983/03 od 14. januara 2004. godine, apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) koji je presudom, broj U.63/04 od 30. augusta 2004. godine odbio tužbu apelanta kao neosnovanu.

5. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda, broj U.63/04 od 30. augusta 2004. godine, Vrhovni sud je donio presudu, broj Už-541/04 od 11. septembra 2008. godine, kojom je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju rješenjem Ministarstva, broj broj 12-06/2-23-

983/03 od 14. januara 2004. godine, usvojena je žalba privremenog korisnika i poništeno rješenje Službe, broj 05-02/2-23-2348/99 od 17. novembra 2003. godine, te je predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak. Prema stanju spisa, postupak pred Službom je u toku, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-37/09 (I. T.) | Sudska praksa | Aktio