Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3748/08 (Š. D.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Protek roka
- Upravni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3748/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3748/08, rješavajući apelaciju Šahbaza Džafića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana člana 16. stav 1. i stav 4. tač 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šahbaza Džafića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-06-000086 od 10. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Šahbaza Džafića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Tuzla, broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona, broj 12-06/3-23-1191/02 od 7. maja 2004. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gračanica, broj 06-23-1001/02 od 10. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Šahbaz Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, koga zastupa Edin Haračin advokat iz Gračanice, podnio je 12. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-06-000086 od 10. septembra 2008. godine, presude Kantonalnog suda Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine, rješenja Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 12-06/3-23-1191/02 od 7. maja 2004. godine i rješenja Službe za prostorno uređenje, stambeno-komunalne geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Gračanica (u daljnjem tekstu: Služba), broj 06-23-1001/02 od 10. oktobra 2002. godine.
2. Prema stanju spisa, rješenjem Službe, broj 06-23-1001/02 od 10. oktobra 2002. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 12-06/3-23-1191/02 od 7. maja 2004. godine, odbačen je zahtjev apelanta za izdavanje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana u Gračanici J.U. OŠ «Gornja Orahovica.» jer se predmetni stan nalazi u prostorijama školske zgrade i služi kao privremeni smještaj za nastavnike u smislu člana 4 Zakona o stambenim odnosima («Službene novine FBiH» br.11/98, 38/98, 12/99 i 19/99), pa se na njemu ne može steći stanarsko pravo i samim tim zaključiti ugovor o njegovom korištenju.
3. Protiv rješenja Ministarstva, broj 12-06/3-23-1191/02 od 7. maja 2004. godine, apelant je podnio tužbu, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu presudom, broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine.
4. Apelant je, potom, podnio zahtjev za vanredno prispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine, koji je Vrhovni sud presudom, broj 070-0-Uvp-
06-000086 od 10. septembra 2008. godine, odbio kao neosnovan.
5. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; » Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-06-000086 od 10. septembra 2008. godine
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-06-
000086 od 10. septembra 2008. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije odlučivalo ni o pravu apelanta na prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda, broj U-191/04 od 21. septembra 2005. godine, s obzirom na to da je apelant 15. novembra 2005. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude Vrhovnom sudu, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović