Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3788/08 (M. S.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3788/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 3788/08, rješavajući apelaciju Mire Solomun, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Solomun podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-

000 314 od 9. oktobra 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-06-001464 od 27. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-I-628/92 od 19. juna 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mira Solomun (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banje Luke, koju zastupa Nikola Strunić, advokat iz Gradiške, podnijela je 5. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 314 od 9. oktobra 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001464 od 27. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-I-628/92 od 19. juna 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-I-628/92 od 19. juna 2006. godine, utvrđeno je da je Marinko Mihić (u daljnjem tekstu: tužitelj), po osnovu sticanja u braku sa apelanticom, stekao pravo suvlasništva na nekretnini pobliže preciziranoj u izreci presude, što je apelantica dužna priznati i trpjeti upis prava suvlasništva u javnim knjigama, odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosio na fizičku diobu nekretnine, te obavezana apelantica da tužitelju nadoknadi troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001464 od 27. novembra 2006. godine, preinačena je prvostepene presuda u jednom dijelu, dok je u preostalom usvajajućem dijelu potvrđena.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 314 od 9. oktobra 2008. godine, odbacio reviziju apelantice. U obrazloženju rješenja je navedeno da se zahtjev tužitelja u ovoj parnici ne odnosi na novčani iznos, te da iz stanja spisa proizilazi da je tužitelj, u pismenom podnesku od 21. februara 2005. godine, uređujući tužbu u skladu sa članom 53. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), vrijednost predmeta spora označio iznosom od 1.000,00 KM. Vrhovni sud je dalje naveo da je apelantica, u pismenom odgovoru na tužbu od 25. aprila 2005. godine, prigovorila označenoj vrijednosti spora, navodeći da vrijednost predmeta spora ne može biti niža od 15.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da iz zapisnika o pripremnom ročištu od 1. i 24. marta 2006. godine, proizilazi da prvostepeni sud nije provjeravao tačnost naznačene vrijednosti predmeta spora, niti je apelantica tražila da prvostepeni sud rješenjem odredi vrijednost predmeta spora, pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio uređujući tužbu. Vrhovni sud je zaključio da kako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u ovom predmetu ne prelazi 10.000,00 KM, nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku, te da po ocjeni ovog suda, odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica se žali da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-07-000 314 od 9. oktobra 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001464 od 27. novembra 2006. godine. S obzirom na to da je zastupniku apelantice 15. decembra 2006. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001464 od 27. novembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. decembra 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3788/08 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio