Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3886/08 (G.P.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3886/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine u predmetu broj AP 3886/08, rješavajući apelaciju G.P., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G.P. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-08-

001 563 od 23. septembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 P 002903 08 P od 12. avgusta 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. G.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Crkvene, Opština Prnjavor, podnio je 16. decembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-

08-001 563 od 23. septembra 2008. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 P 002903 08 P od 12. avgusta 2008. godine.

2. Odlučujući o apelantovom predlogu za određivanje mjere obezbjeđenja kojom bi se protivniku obezbjeđenja D.P. zabranilo preduzimanje radnji koje mogu da nanesu štetu imovini na koju je upravljeno potraživanje, Opštinski sud je donio Rješenje broj 78 0 P 002903 08 P od 12. avgusta 2008. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 011-

0-Gž-08-001 563 od 23. septembra 2008. godine, kojim je odbio kao neosnovan apelantov predlog.

3. U obrazloženju Rješenja Osnovnog suda je navedeno da je na osnovu apelantovih navoda, protivnika predlagača i predloženih dokaza sud utvrdio da je na predmetnim nepokretnostima koje su predmet određivanja mjere obezbjeđenja, označenim kao k.č. br. 354/2 «Gaj» šuma, upisana u p.l. br. 171 k.o. Crkvena, odnosno k.č. br. 419/44 upisana u zk.ul.br. 127 k.o. Crkvena, kao posjednik upisana Z.P. (majka apelanta i protivnika obezbjeđenja) sa 1/1 dijela, da je apelant na navedenim nepokretnostima upisan kao susopstvenik sa 2/13 dijela, a protivnik obezbjeđenja kao susopstvenik sa 1/26 dijela. Dalje se navodi da do sada nije izvršena fizička dioba predmetnih nepokretnosti, te da apelant kao predlagač obezbjeđenja nije dokazao da su za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja kumulativno ispunjeni uslovi iz člana 269 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07): da je predlagač učinio vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava i da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjeđenja mogao da spriječi ili znatno oteža ostvarenje tog prava.

4. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je odluka prvostepenog suda pravilna i zakonita, te da su neosnovani apelantovi navodi da je dokazao svoje potraživanje dokazom iz zemljišne knjige da je susopstvenik na spornoj nepokretnosti koja će biti predmet diobe između njega i protivnika obezbjeđenja, kao i ostalih susopstvenika. Sud je istakao da se apelant ne može da poziva na vanparnični postupak koji je u toku, a tiče se razvrgnuća zajednice nepokretnosti fizičkom diobom, koji je pokrenuo Z.P., te da je prvostepeni sud pravilno zaključio da u postupku diobe ne znači da će sporna nepokretnost pripasti apelantu u svojinu i posjed.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U ovom slučaju Ustavni sud mora da utvrdi da li postupak određivanja privremene mjere obezbjeđenja predstavlja postupak u kojem se utvrđuje apelantovo imovinsko pravo zaštićeno članom II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Bivša Evropska komisija za ljudska prava je u slučaju X protiv Ujedinjenog Kraljevstva (predstavka broj 7990/77, DR 24, tačka 4, strana 60-61) zaključila: «Ovaj postupak [određivanja privremene mjere], zapravo, ne utvrđuje konačno građanska prava, pa čak ni privremeno... On samo utvrđuje njegovu (apelantovu) trenutnu poziciju do konačnog ishoda glavnog postupka.» Isti stav u svojoj praksi usvojio je i Ustavni sud (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 63/01 od 27. juna 1993. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 38/03).

8. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je odbijen njegov predlog za određivanje mjere obezbjeđenja zbog toga što nije učinio vjerovatnim da su ispunjeni uslovi iz člana 269 Zakona o parničnom postupku za izdavanje sudske mjere obezbjeđenja. Pri tome, Ustavni sud zapaaža da se o njegovim imovinskim pravima u odnosu na spornu nepokretnost odlučuje u vanparničnom postupku razvrgnuća zajednice nepokretnosti fizičkom diobom, koji je pokrenuo Z.P. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivalo isključivo o postojanju zakonskih uslova za izdavanje mjere obezbjeđenja, a o apelantovim imovinskim pravima na spornim nepokretnostima se odlučuje u vanparničnom postupku koji je u toku. Stoga, Ustavni sud smatra, budući da osporenim rješenjima nije odlučivano o apelantovim imovinskim pravima, da taj postupak ne ulazi u obim prava na imovinu, u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, mutatis mutandis, već citiranu Odluku Ustavnog suda broj U 63/01).

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3886/08 (G.P.) | Sudska praksa | Aktio