Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-472/09 (Fabrika glinice «Birač» AD Zvornik)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-472/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 472/09, rješavajući apelaciju Fabrike glinice «Birač» AD Zvornik, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Fabrike glinice «Birač» AD Zvornik podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-000 947 od 10. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku broj P-
13/03 od 30. decembra 2003. godine, zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fabrika glinice «Birač» AD Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zvornika podnijela je 13. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-000 947 od 10. novembra 2008. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-13/03 od 30. decembra 2003. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-13/03 od 30. decembra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine, usvojen je tužbeni zahtjev M.G. (tužiteljka) kojim se utvrđuje da je ona nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Svetog Save broj Z-14 u Zvorniku. Takođe, apelant je dužan da prizna i trpi da ova presuda zamjenjuje ugovor o korišćenju predmetnog stana u roku do 30 dana od dana pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-000 947 od 10. novembra 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija koju je izjavio protiv drugostepene presude Okružnog suda od 29. juna 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da u konkretnom slučaju tužiteljka u svojoj tužbi nije označila vrijednost spora, niti je sud sa takvom tužbom postupio kao sa neurednim podneskom u skladu sa odredbom člana 336, a u vezi sa članom 66 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 47/05; u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje, Vrhovni sud je istakao da se, shodno odredbama člana 21 stav 1 Zakona o sudskim taksama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 18/99, 23/99 i 65/03), takse plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Budući da je na ime takse na tužbu plaćen iznos od 100,00 KM, to znači da osnovica za ovu uplatu nije bila veća od 1.000,00 KM, jer je tarifnim brojem 1 Taksene tarife («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 18/99) propisano da se na vrijednost predmeta spora preko 100,00 KM do 1.000,00 KM plaća taksa u vrijednosti od 100,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio kako vrijednost pravosnažne presude, koja se osporava revizijom, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM predviđen odredbom člana 237 stav 2 ZPP, te je ovaj sud odlučio kao u dispozitivu rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-06-000 947 od 10. novembra 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Presude Okružnog suda broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine.
8. S obzirom na to da je apelantu 17. jula 2008. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Gž-206/04 od 29. juna 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. februara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda od 28. marta 2007. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović