Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-55/09 (R. I.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-55/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 55/09, rješavajući apelaciju Radojke Ignjatić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Radojke Ignjatić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Radojke Ignjatić podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine, zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Radojka Ignjatić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Broda podnijela je 5. januara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine.

2. Postupajući povodom apelantkinjinog zahtjeva za ostvarivanje prava na starosnu penziju, Rješenjem Kantonalne administrativne službe u Zenici, Federalni zavod za penziono i invalidsko osiguranje, broj 0001129225623-0 od 19. juna 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod za PIO) broj 02/1-1129225623 od 11. septembra 2006. godine, apelantkinji je priznato pravo na srazmjerni dio prijevremene starosne penzije koji pada na teret Federalnog zavoda za PIO u mjesečnom iznosu od 1,3535 od 1. juna 2005. godine.

3. Nezadovoljna ishodom upravnog postupka, apelantkinja je tužbom pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) protiv drugostepenog upravnog rješenja Zavoda za PIO od 11. septembra 2006. godine. Apelantkinja je u tužbi navela da su joj upravni organi pogrešno obračunali i utvrdili iznos srazmjernog dijela prijevremene starosne penzije. Presudom Kantonalnog suda broj 004-0-U-06-000 497 od 16. avgusta 2007. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina tužba. U obrazloženju presude je navedeno da su upravni organi pravilno utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine odbijen je kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 16. avgusta 2007. godine.

5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-

Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

Vanredno preispitivanje-ratione materiae

7. Ustavni sud zapaža da se apelantkinja žali na Presudu Vrhovnog suda broj 070-

0-Uvp-07-000440 od 14. oktobra 2008. godine. Naime, tom presudom je odbijen njen zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke, odnosno Presude Kantonalnog suda broj 004-0-U-06-

000 497 od 16. avgusta 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantkinjinih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude, Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove zbog toga što u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva i ta presuda je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, Odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o apelantkinjinom zahtjevu za preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni spor, ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u obim prava na pravično suđenje u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije tako da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud podsjeća na to da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek, bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 003-0-U-07-000027 od 15. oktobra 2007. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje, ali je on osporenom presudom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda iz prethodnog stava u pogledu ratione materiae kompatibilnosti zahtjeva za vanredno preispitivanje u smislu odredbi Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije, Ustavni sud konstatuje da zahtjev za vanredno preispitivanje nije efektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 004-0-U-06-000 497 od 16. avgusta 2007. godine.

9. Iz stanja spisa Ustavni sud ne može sa sigurnošću da zaključi kada je presuda Kantonalnog suda od 16. avgusta 2007. godine uručena apelantkinji, ali je očigledno da ju je primila prije 13. septembra 2007. godine kada je Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, tj. konačne odluke u njenom konkretnom slučaju. S obzirom na navedeno, te činjenicu da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. januara 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelantkinja primila Presudu Kantonalnog suda broj 004-0-U-06-000 497 od 16. avgusta 2007. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-55/09 (R. I.) | Sudska praksa | Aktio