Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-630/09 (B. Z.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-630/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 630/09, rješavajući apelaciju Branislava Zerde, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branislava Zerde podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-GŽ-07-000 684 od 19. decembra 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 071 od 11. oktobra 2007. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Branislav Zerdo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja podnio je 25. februara 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-GŽ-07-000 684 od 19. decembra 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-07-000 071 od 11. oktobra 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-385/01 od 25. oktobra 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-
06-000 111 od 23. avgusta 2006. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da nije pravno valjana uknjižba prava svojine u korist tuženog Smajila Smaja Habula (u daljnjem tekstu: tuženi) iz Čičeva, Trebinje, na nepokretnosti bliže opisanoj u dispozitivu prvostepene presude, te da se izvrši brisanje i uspostavljanje pređašnjeg stanja, kao i da se tuženi obaveže da mu naknadi parnične troškove.
3. Apelant je 22. septembra 2006. godine podnio predlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka Okružnom sudu u Trebinju, koji je Rješenjem broj 015-0-Gž-07-000 071 od 11. oktobra 2007. godine apelantov predlog odbio kao neosnovan.
4. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-GR-07-000 065 Okružni sud u Istočnom Sarajevu je određen da postupa u ovoj pravnoj stvari kao stvarno nadležni sud.
5. Okružni sud u Istočnom Sarajevu donio je Rješenje broj 014-0-GŽ-07-000 684 od 19. decembra 2008. godine kojim je žalba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da apelant nije dokazao da postoje nove činjenice, niti je ponudio nove dokaze koji bi učinili vjerovatnim donošenje povoljnije odluke za njega, niti su ispunjeni ostali razlozi za ponavljanje postupka predviđeni odredbom člana 255 stav 1 tačka 1 do člana 6 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP). Zbog toga je sud na osnovu ovlašćenja iz člana 263 stav 4 ZPP apelantovu žalbu odbio.
6. Nezadovoljan navedenim odlukama, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, navodeći da osporava rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu i rješenje Okružnog suda u Trebinju, kojima je odbijen njegov predlog za ponavljanje postupka. Naime, smatra da mu je na taj način povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom na to da apelant osporava isključivo rješenja redovnih sudova kojim je odbijen njegov zahtjev za ponavljanje postupka, Ustavni sud mora prvo da riješi pitanje primjenjivosti člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6 stav 1 Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.“ Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6 stav 1 Evropske konvencije da su se utvrđivala građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. Stoga se u ovom slučaju postavlja pitanje da li se povodom zahtjeva za ponavljanje postupka utvrđuju apelantova građanska prava i obaveze i da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama s obzirom na to da apelant osporava rješenje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu i rješenje Okružnog suda u Trebinju, kojima je odbijen njegov predlog za ponavljanje postupka.
9. Ustavni sud podsjeća na svoju konstantnu praksu, kao i na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u pogledu primjenjivosti člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada se apelacija podnosi protiv odluke suda kojom je odbijen zahtjev za obnovu postupka. S tim u vezi, usvojeno je stanovište da se prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije ne mogu da garantuju u situacijama kada je zahtjev za obnovu postupka odbijen, odnosno kada on nije rezultirao novim suđenjem, jer se u takvim slučajevima nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6 stav 1, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr., o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili osnovanosti krivične optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni uslovi za novo suđenje ili ne. Takva je situacija i u ovom predmetu, jer Okružni sud u Istočnom Sarajevu i Okružni sud u Trebinju prilikom odbijanja apelantovog predloga za ponavljanje postupka nisu ulazili u meritum slučaja koji je okončan Presudom Osnovnog suda u Trebinju broj P-
385/01 od 25. oktobra 2004. godine.
10. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6 stav 1 Evropske konvencije ne može da primijeni na postupak okončan Rješenjem Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-
GŽ-07-000 684 od 19. decembra 2008. godine, budući da se u tom slučaju apelantov predlog za ponavljanje postupka pokazao kao nedjelotvoran pravni lijek, jer nije rezultirao novim suđenjem u kome bi se odlučivalo o meritumu predmeta. U pomenutom postupku samo se utvrđivalo da li su ispunjeni uslovi koji bi mogli da dovedu do novog suđenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović