Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/08 (L. M.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-80/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 80/08, rješavajući apelaciju Ljiljanke Marijanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljiljanke Marijanović podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-U-07-

000 415 od 29. novembra 2007. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Ljiljanka Marijanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnijela je 7. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-U-07-000 415 od 29. novembra 2007. godine. Apelantica je 10. i 23. oktobra 2008. godine dostavljala dodatnu dokumentaciju.

2. Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog su podnijele Sektoru za stambeno gospodarstvo i poslovne prostore Općine Mostar Jugozapad, Služba graditeljstva, imovinsko-pravnih i stambenih poslova i zaštite okoliša Gradske općine Mostar-Jugozapad (u daljnjem tekstu: Sektor) zahtjev za povrat stana, broj 07/II-3-1577/98 od 6. septembra 1999. godine, u ulici Kralja Petra Krešimira IV bb, Mosta (u daljnjem tekstu: sporni stan), te je Sektor donio zaključak, dj. broj 07/II-3-1577/98 od 10. jula 2003. godine, kojim je prekinuo postupak u ovoj upravnoj stvari i Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog su upućene da sporne imovinko-pravne odnose riješe kod mjerodavnog suda i o tome dostave dokaze ovoj Službi, u protivnom će Služba obustaviti postupak.

3. Rješavajući po službenoj dužnosti, rješenjem Sektora, dj. broj 07/II-3-1577/98 od 28. augusta 2000. godine, utvrđeno je da apelantica nezakonito koristi sporni stan, da je dužna u roku od 3 dana od dana prijema ovog rješenja iseliti se iz navedenog stana i predati ključeve, te ukoliko ne iseli u datom roku, bit će prinudno iseljena bez osiguranja nužnog smještaja.

4. Postupajući po tužbi apelantice zbog šutnje uprave, Kantonalni sud je, presudom broj U-

351/2002 od 11. decembra 2002. godine, naložio Ministarstvu građenja, prostornog uređenja i zaštite okoline Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) da u roku od 15 dana od prijema ove presude riješi po žalbi apelantice protiv rješenja Sektora.

5. Apelantica je takođe 20. marta 2003. godine pokrenula tužbom i upravni spor zbog šutnje drugostepenog tijela uprave i radi poništenja zaključka o dozvoli izvršenja rješenja prvostepenog tijela uprave, a u predmetu iseljenja iz stana.

6. U toku postupka, Ministarstvo je donijelo rješenje po žalbi apelantice, broj UP-09-25-03-

87/02 od 10. aprila 2003. godine, kojim je izmijenio rješenje Sektora na način preciziran u izreci rješenja, protiv kojeg je apelantica tužbom pokrenula upravni spor.

7. Kantonalni sud je zatim izvršio spajanje ove dvije tužbe radi zajedničkog raspravljanja i donošenja odluke, te je donio presudu, broj U-219/03 od 9. jula 2003. godine, kojim je odbio tužbu apelantice kao neosnovanu.

8. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Už-365/03 od 20. aprila 2006. godine, uvažena je žalba apelantice, ukinuta presuda Kantonalnog suda, broj U-219/03 od 9. jula 2003. godine i predmet vraćen tom sudu na ponovno rješavanje.

9. Presudom Kantonalnog suda, broj 007-0-U-06-000399 od 11. septembra 2006. godine, uvažena je tužba apelantice, poništeno rješenje Ministarstva, broj UP-09-25-03-87/02 od 10. aprila 2003. godine i predmet vraćen tuženom na pononovni postupak.

10. Rješenjem Ministarstva, broj UPII-09-03-25-87/02 od 18. juna 2007. godine, izmijenjeno je rješenje Sektora, na način da da je njegovim dispozitivom utvrđeno da apelantica nezakonito koristi predmetni stan, da je dužna u roku od 15 dana od dana prijema ovog rješenja iseliti se iz navedenog stana i predati ključeve, da je apelantica nosilac stanarskog prava na drugom stanu koji se nalazi u ulici Fra Didaka Buntića broj 41, te ukoliko ne iseli u datom roku, bit će prinudno iseljena bez osiguranja nužnog smještaja.

11. Rješenjem Kantonalnog suda, broj 007-0-U-07-000 415 od 29. novembra 2007. godine, odbačena je kao nedopuštena tužba apelantice izjavljena protiv rješenja Ministarstva, broj UPII-09-

03-25-87/02 od 18. juna 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 10. stav 1. Zakona o stambenim odnosima («Službeni list Republike BiH» br. 14/84, 12/87, 36/89, 2/93, te «Službene novine FBiH» br. 11/98, 38/98 i 19/99) propisano da sporove u stambenim odnosima rješava nadležni sud, a kantonalni organ uprave nadležan za stambene poslove (u daljem tekstu: stambeni organ) kada je to određeno ovim zakonom. Kantonalni sud je zaključio da se iz citirane zakonske odredbe vidi da je stambeni organ u smislu Zakona o stambenim odnosima kantonalni organ uprave nadležan za stambene poslove - u konkretnom slučaju to je Ministarstvo, a prvostepeni organ, postupajući u svojstvu stambenog organa, donio je rješenje za čije donošenje nije bio nadležan. Kantonalni sud je naveo da zapravo, osporeno rješenje doneseno u ovome predmetu, a koje se pobija tužbom, je prvostepeno rješenje, jer je Ministarstvo postupalo kao stambeni organ u smislu člana 10. stav 1. Zakona o stambenim odnosima, a u vezi sa članom 18. istog Zakona. Kantonalni sud je dalje naveo da je Ministarstvo u svom rješenju dalo pogrešnu uputu o pravnom lijeku, jer se donoseći rješenje "ponašao" kao drugostepeni, a ne prvostepeni organ, što je za posljedicu imalo i postupanje apelantice po pogrešno datoj uputi o pravnom lijeku. Pozivajući se na čl. 224. stav 4. i član 208. stav 6. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99), Kantonalni sud je naveo da je protiv osporenog rješenja, kao prvostepenog, bila dopuštena žalba, te kada je stranka pogrešno upućena da protiv tog rješenja nema mjesta žalbi ili da se protiv njega može pokrenuti upravni spor, rok za žalbu teče od dana dostavljanja rješenja suda kojim je tužba odbačena kao nedopuštena, ako stanka nije već prije toga podnijela žalbu nadležnom organu.

12. Apelantica je izjavila žalbu protiv rješenja Ministarstva, broj UPII-09-03-25-87/02 od 18. juna 2007. godine, koja je prema navodima Ministarstva, proslijeđena nadležnom Ministarstvu prostornog uređenja u Sarajevu i postupak po istoj je u toku.

13. Apelantica se žali da joj je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: „1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“

15. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

16. U konkretnom slučaju, apelantica je izjavila žalbu protiv rješenja Ministarstva, broj UPII-09-

03-25-87/02 od 18. juna 2007. godine i postupak o predmetu apelacije je u toku pred nadležnim Ministarstvom prostornog uređenja u Sarajevu, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-80/08 (L. M.) | Sudska praksa | Aktio