Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1376/07 (D. M. i B. Č.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1376/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 1376/07, rješavajući apelaciju Dijane Marjanović i Brankice Čančar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dijane Marjanović i Brankice Čančar, podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Gž-06-000 174 od 12. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Dijana Marjanović i Brankica Čančar (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Bratunca, koje zastupa Danilo Mrkaljević, advokat iz Srebrenice, podnijele su 7. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Gž-06-000 174 od 12. februara 2007. godine.
2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelantica i Lene Radat (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv tužene Republike Srpske, Ministarstva pravde, Osnovnog suda Srebrenica (u daljnjem tekstu: tužena), radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i odluke o prijemu radnika po konkursu, te radi vraćanja na rad, Osnovni sud u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio presudu, broj RS-
16/05 od 23. januara 2006. godine. Stavom I izreke navedene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjav apelantica i tužiteljice kojim su tražile da sud poništi kao nezakonitu odluku o izboru kandidata po raspisanom konkursu, broj Su-644/04 od 22. decembra 2004. godine, u dijelu koji se odnosi na prijem radnika na radna mjesta upisničara i daktilografa. Stavom II izreke poništene su kao nezakonite odluke tužene o otkazu ugovora o radu apelanticama, br. Su-671/04 i Su-648/04 od 22. decembra 2004. godine, kao i rješenja o odbijanju prigovora apelantica, br. Su-644/04, Su-671/04, Su-
644/04 i Su-648/04 od 17. januara 2005. godine. Stavom III i IV izreke presude naloženo je tuženoj da apelantice rasporedi na radna mjesta koja su obavljale prije otkaza ugovora o radu ili druge poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, dok su apelantice odbijene sa viškom tužbenog zahtjeva. Stavom V izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se ponište kao nezakonite odluka o otkazu ugovora o radu, br. Su-646/04 od 22. decembra 2004. godine i rješenja tužene o odbijanju prigovora na navedenu odluku, br. Su-
644/04 i Su-646/04. Stavom VI izreke presude obavezana je tužena da apelanticama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 467,00 KM.
3. Odlučujući po žalbama apelantica i tužene izjavljenim protiv presude Osnovnog suda, broj RS-16/05 od 23. januara 2006. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 012-0-Gž-06-000 174 od 12. februara 2007. godine, kojom je uvažio žalbu tužene dok je žalbu apelantica odbio. Okružni sud je navedenom presudom preinačio prvostepenu presudu u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na apelantice (drugi, treći i šesti stav izreke prvostepene presude) tako što je odbio tužbeni zahtjev apelantica u ovom dijelu kao neosnovan odredivši da svaka stranka snosi svoje troškove, dok je potvrdio prvostepenu presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev apelantica (prvi i četvrti stav izreke prvostepene presude).
4. Apelantice navode da je osporenom presudom povrijeđeno njihovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
6. Apelantice smatraju da je osporenom presudom Okružnog suda, broj 012-0-Gž-06-000 174 od 12. februara 2007. godine, povrijeđeno njihovo pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Ustavni sud ističe da je prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju, zaštićeno članom 14. Evropske konvencije, akcesorno pravo. Član 14. Evropske konvencije nije usmjern protiv diskriminacije općenito, već samo protiv diskriminacije u odnosu na prava i slobode koje su garantirane Konvencijom. (vidi, odluka o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X. protiv Savezne Republike Njemačke, predstavka broj 8410/78, od 13. decembra 1979. godine, Odluke i izvještaji broj 18, str. 220). To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze u «opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994.godine, serija A broj 291-B, stav 22). Također, član II/4 Ustava Bosne i Hercegovine garantuje uživanje svih prava i sloboda zaštićenih članom II Ustava Bosne i Hercegovine i međunarodnim sporazumima sadržanim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine bez diskriminacije. Iz navedenog proizlazi da je pravo na nediskrimninaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine po svom karakteru akcesorno pravo.
8. Ustavni sud primjećuje da apelantice isključivo pozivaju na povredu njihovog prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pritom ne navodeći u vezi sa kojim od prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom, Ustavom Bosne i Hercegovine ili nekim od sporazuma iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine smatraju da su diskriminirane. Obzirom da se apelantice nisu pozvale na diskriminaciju u vezi sa nekim od ustavnih prava, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović