Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1469/09 (Š. M.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Penzija
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu mirovinu vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika vojske Federacije Bosne i Hercegovine
Predmeti (1)
AP-1469/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 1469/09, rješavajući apelaciju Ševala Malčinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ševala Malčinovića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 000126 08 Uvp od 8. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ševala Malčinovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ševal Malčinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Enver Hogić, avokat iz Tuzle, podnio je 12. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 000126 08 Uvp od 8. aprila 2009. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine, donesenom u upravnom sporu, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za PIO/MIO Mostar broj 01/1-1109817843 od 13. novembra 2007. godine, kojim je odbijena žalba apelanta podnesena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe u Mostaru (u daljnjem tekstu: Služba) broj 1109817843 od 16. maja 2007. godine. Tim rješenjem Službe odbijen je zahtjev apelanta za izmjenu rješenja Službe broj 1109817843 od 14. marta 2005. godine, a kojim je apelantu priznato pravo na starosnu penziju u skladu sa odredbama Uredbe o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 18/04, 27/04 i 47/04).
3. Rješavajući o zahtjevu apelanta za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine Vrhovni sud je donio presudu broj 07 0 U 000126 08 Uvp od 8. aprila 2009. godine kojom je odbio zahtjev apelanta kao nesnovan, uz obrazloženje da prvostepeni i drugostepeni organ nisu povrijedili federalni zakon ili drugi federalni propis, niti pravila federalnog zakona o postupku koja bi mogla imati uticaj na rješavanje konkretne stvari.
4. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost u odnosu na presudu Vrhovnog suda broj 07 0 U 000126 08 Uvp od 8. aprila 2009. godine
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda broj 07 0 U 000126 08 Uvp od 8. aprila 2009. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Dopustivost u odnosu na presudu Kantonalnog suda broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine
7. S obzirom na to da je apelantu, 5. februara 2008. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 07 0 U 000126 07 U od 1. februara 2008. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. maja 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović