Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/09 (J. R.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-648/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 648/09, rješavajući apelaciju Jasmina Rizvića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Rizvića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-

PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jasmina Rizvića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 065-3-Pr-07-

008751/VII-II od 3. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jasmin Rizvić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 3. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine, rješenja Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-3-Pr-07-008751/VII-

II od 3. jula 2007. godine.

2. Rješenjem zbog propuštanja Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-008751/VII-II od 3. jula 2007. godine apelant, kao okrivljeni, je oglašen odgovornim zbog počinjenja prekršaja iz člana 51. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-8751/III od 30. oktobra 2007. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine, odbačena je kao neblagovremena molba apelanta za povraćaj u pređašnje stanje predmetnog prekršajnog postupka.

4. Rješenjem Općinskog suda 065-3-Pr-07-008751/III-II od 24. decembra 2008. godine, koje je potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine, odbačen je zahtjev apelanta za ponavljanje predmetnog prekršajnog postupka.

5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine, rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine i rješenjem Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-008751/VII-II od 3. jula 2007. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine

7. U konkretnom slučaju, apelant se žali da mu je rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-

09-000022 od 2. februara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer Kantonalni sud i Općinski sud nisu udovoljili njegovom zahtjevu za ponavljanje predmetnog prekršajnog postupka.

8. Ustavni sud mora prvo riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se utvrđivala građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe u postupku koji se okončao odlukama koje se osporavaju apelacijom. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se povodom zahtjeva za ponavljanje postupka utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno osnovanost krivične optužbe protiv apelanta i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama, s obzirom da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda, kojim je odbijena žalba apelanta i potvrđeno rješenje Općinskog suda od 24. decembra 2008. godine.

9. Ustavni sud podsjeća na svoju konstantnu praksu, kao i na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje), u pogledu primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u situaciji kada se apelacija podnosi protiv odluke suda kojom je odbijen zahtjev za obnovu postupka. S tim u vezi, zauzet je stav da se pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne može garantovati u situacijama kada je zahtjev za obnovu postupka odbijen, odnosno kada isti nije rezultirao novim suđenjem, jer se u takvim slučajevima nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjeni uvjeti za novo suđenje ili ne. Takva je situacija i u ovom predmetu, jer Kantonalni i Općinski sud, prilikom odbacivanja zahtjeva apelanta za ponavljanje predmetnog prekršajnog postupka, odnosno odbijanja apelantove žalbe protiv prvostepenog rješenja, nisu ulazili u meritum konkretnog slučaja.

10. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda Okružnog suda broj 009-0-PŽP-09-

000022 od 2. februara 2009. godine, budući da se u tom slučaju apelantov zahtjev za ponavljanje postupka pokazao kao nedjelotvoran pravni lijek, jer nije rezultirao novim suđenjem u kome bi se odlučivalo u meritum predmeta. U pomenutom postupku samo se utvrđivalo da li su ispunjeni uvjeti koji bi mogli dovesti do novog suđenja, te je, stoga, apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine

11. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer Kantonalni sud i Općinski sud nisu udovoljili apelantovom prijedlogu za povrat u pređašnje stanje predmetnog prekršajnog postupka.

12. U tom smislu, Ustavni sud smatra da je potrebno da da odgovor na pitanje da li se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03, tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]»

13. Ustavni sud smatra da se i u konkretnom slučaju može primjeniti njegov ranije zauzeti stav, s obzirom da se ovdje radi o situaciji kada nije udovoljeno apelantovom zahtjevu za povrat u pređašnje stanje, a u tom postupku je sud samo odlučivao o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje zahtjeva za povrat u pređašnje stanje ili ne. U takvoj proceduri se samo rješava o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za podnošenje zahtjeva za povraćaj u pređašnje stanje, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, u ovom dijelu apelacije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-008751/VII-II od 3. jula 2007. godine

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-

283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. Imajući u vidu svoje zaključke u pogledu pravne naravi postupaka okončanih osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-PŽP-09-000022 od 2. februara 2009. godine i rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-PŽP-07-00854 od 30. jula 2008. godine, odnosno inkompatibilnosti predmetnih postupaka ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je konačna odluka u konkretnom slučaju rješenje Općinskog suda broj 065-3-Pr-07-

008751/VII-II od 3. jula 2007. godine apelant, kojim je apelant oglašen krivim za počinjenje prekršaja iz člana 51. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima. S obzirom na to da je apelantu 23. jula 2007. godine uručeno rješenje Općinskog suda od 3. jula 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. marta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je u ovom dijelu apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Općinskog suda od 3. jula 2007. godine.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-648/09 (J. R.) | Sudska praksa | Aktio