Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-650/09 (V. Ć.)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Tužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-650/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 650/09, rješavajući apelaciju Vitomira Ćate, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Vitomira Ćate podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj Uvl-

1/09 od 12. februara 2009. godine i broj U-621/08 od 3. decembra 2008. godine, zbog toga što je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Vitomir Ćato (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 2. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj Uvl-1/09 od 12. februara 2009. godine i Rješenja broj U-621/08 od 3. decembra 2008. godine.

2. Rješenjem Vijeća za upravne sporove Suda BiH broj U-621/08 od 3. decembra 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova tužba kojom je od ovog suda tražio da utvrdi nezakonitost odredbe člana 52 Pravilnika o platama i drugim naknadama profesionalnih vojnih lica na službi u Ministarstvu odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Pravilnik), donesenog 28. marta 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom sporu, odnosno da Pravilnik ne predstavlja konačan upravni akt protiv kog može da se pred Sudom BiH pokrene upravni spor u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 19/02, 88/07 i 83/08; u daljnjem tekstu: ZUS), jer osporenim Pravilnikom nije odlučeno o pojedinačnoj situaciji, tj. apelantovom pravu, obavezi ili pravnom interesu. U tom smislu, Sud BiH je, primjenjujući odredbe člana 25 stav 1 ZUS-a, odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

3. Sud BiH je u apelacionom upravnom vijeću donio Rješenje broj Uvl-1/09 od 12. februara 2009. godine. Tim rješenjem se odbacuje kao nedozvoljen apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Suda BiH od 3. decembra 2008. godine. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud postupio u skladu sa zakonom kada je odbacio kao nedozvoljenu apelantovu tužbu.

4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjem Suda BiH povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i pravo na pravičnu platu i jednaku nagradu za rad jednake vrijednosti bez ikakve razlike iz člana 7 Međunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom.

6. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenje Suda BiH broj Uvl-1/09 od 12. februara 2009. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke, odnosno rješenja Suda BiH od 3. aprila 2008. godine.

7. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje: «Da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.

8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je potrebno da se odgovori na pitanje da li se predmetni postupak, koji je apelant pokrenuo pred Sudom BiH, tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, odnosno da li je Sud BiH u svojim rješenjima meritorno raspravljao apelantove zahtjeve na koje se pozivao i u samoj apelaciji.

9. U konkretnom slučaju apelant je tužbom od Suda BiH tražio da utvrdi nezakonitost odredbe člana 52 Poslovnika. Odlučujući o apelantovoj tužbi, prvostepeni sud je rješenjem od 3. decembra 2008. godine konstatovao da je akt na koji se apelant žali opšti akt protiv kog, u smislu ZUS-a, ne može da se vodi upravni spor, te je apelantovu tužbu odbacio kao nedozvoljenu. Ovakav stav prvostepenog suda je potvrdio i drugostepeni sud svojim rješenjem od 12. februara 2009. godine kada je odlučivao o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje prvostepenog rješenja.

10. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred redovnim sudovima na dvije sudske instance, u kom su donesena osporena rješenja, nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi. Naime, u predmetnom postupku se odlučivalo o procesnoj dopustivosti tužbe, te je utvrđeno da ne postoje uslovi propisani zakonom da sud meritorno raspravi apelantove tužbene zahtjeve u pogledu zakonitosti sporne odredbe Poslovnika. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, kao ni o pravu na zabranu diskriminacije iz člana 14 Evropske konvencije u vezi sa članom 6 Evropske konvencije, a ni o pravu iz člana 7 Međunarodnog pakta o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima. U vezi s tim, proizilazi da je apelacija u ovom dijelu, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-650/09 (V. Ć.) | Sudska praksa | Aktio