Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-743/07 (V. K.-Š.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
- Povrat stana
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima · čl. 14
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Zakon o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima
Predmeti (1)
AP-743/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 743/07, rješavajući apelaciju Valentine Krišto-Šimunović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Valentine Krišto-
Šimunović podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj U-226/04 od 15. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Valentina Krišto-Šimunović (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Jakša Mitorvić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj U-226/04 od 15. decembra 2006. godine.
2. Prema stanju spisa, apelantica je 2. jula 1999. godine podnijela nadležnom organu zahtjev za povrat stana u Sarajevu, u ulici Alipašina broj 53, a putem punomoćnika 21. novembra 2001. godine dostavila je nadležnom prvostepenom organu i zahtjev za izvršenje odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu:Komisija) broj 202-11478/1/1 od 16. oktobra 2001. godine, kojom je dozvoljeno izvršenje prinudnom predajom u posjed predmetnog stana apelantici kao tražiocu izvršenja, koji zahtjevi su spojeni u jedinstven postupak u smislu člana 7. stav
6. Zakona o izvršenju odluka Komisije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 43/99, 51/00 i 56/01).
3. U međuvremenu je, odlučujući o zahtjevu SDP-a BiH kao vlasnika stana i E.K. kao zainteresovanog lica, o ponovnom razmatranju odluke Komisije broj 202-11478/1/1 od 16. oktobra 2001. godine, Komisija donijela odluku broj P-202-11478-1/1-90-802 od 3. septembra 2002. godine, kojom je stavljena van snage odluka Komisije od 16. oktobra 2001. godine i odbačen zahtjev apelantice kojim je tražila da se potvrdi da je 1. aprila 1992. godine Lovro Krišto (otac apelantice) bio nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, kao podnesen od neovlaštenog lica. U obrazloženju navedene odluke utvrđeno je da apelantica nije sa svojim ocem trajno živjela i stanovala u predmetnom stanu, te da nije bila član porodičnog domaćinstva svog oca u predmetnom stanu u trenutku smrti Lovre Krišto, te da se, shodno tome, ne može smatrati ovlaštenim licem iz člana 6. stav 1.b) Pravilnika o potvrđivanju stambenih prava raseljenih lica i izbjeglica za podnošenje zahtjeva za potvrđivanje stanaraskog prava.
4. Prema stanju spisa, Ministarstvo stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem broj 27/02-23-3314/03 od 22. januara 2004. godine, poništilo zaključak Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23/1-372-882/98 od 5. juna 2003. godine i odbilo kao neosnovan zahtjev apelantice u predmetu vraćanja stana u posjed.
5. Apelantica je protiv Ministarstva radi poništenja rješenja broj 27/02-23-3314/03 od 22. januara 2004. godine pokrenula upravni spor pred Kantonalnim sudom, koji je presudom broj U-
226/04 od 15. decembra 2006. godine, tužbu apelantice odbio. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da su organi uprave pravilno postupili kada su utvrdili da se zahtjevu apelantice za povrat predmetnog stana u posjed ne može udovoljiti, obzirom da je odredbama člana 14. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 43/99, 37/01 i 56/01) propisano da su odluke Komisije pravosnažne i obavezujuće i da u pogledu određivanja prava i obaveza iz stava 1. tog člana, imaju snagu kao i odluka bilo kojeg nadležnog organa donesena u skladu sa navedenim Zakonom, a prema odredbama člana 2. Zakona o izvršenju odluka Komisije («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 51/00 i 56/01) odluke Komisije postaju konačne danom njihovog donošenja i imaju snagu pravovaljanih dokaza koji se mogu koristiti u upravnom, sudskom i drugim zakonskim postupcima.
6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom u postupka vraćanja u posjed predmetnog stana, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Apelantica se žali da joj je povrijeđeno pravo na imovinu. Pojam "imovina" podrazumijeva širok spektar vlasničkih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost. Prema praksi Ustavnog suda stanarsko pravo predstavlja sui generis vlasničke interese koji predstavljaju ekonomsku vrijednost .(Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-380/04 od 26. aprila 2005. godine, st. 26. i 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/05 ) Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, dok ne daje pravo na sticanje imovine (vidi npr., Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Navedeno stanovište je, u svojoj jurisprudenciji, podržao i Ustavni sud, naglašavajući da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širu zaštitu od člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, tj. njime se samo štiti postojeća imovina, dok se ne daje pravo na sitcanje imovine u budućnosti. Navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora postojeću imovinu, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine..
9. Imajući u vidu navedene principe, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica nije imala konstituisano bilo kakvo imovinsko pravo na predmetnom stanu, budući da nije bila ni nosilac stanarskog prava, ni član porodičnog domaćinstava nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu. Dakle, apelantica nije mogla imati «legitimna» očekivanja da će ostvariti pravo na povrat predmetnog stana, jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da ne ispunjava relevantnim zakonom propisane uvjete, pa se taj stan i ne može smatrati njenom «imovinom» u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega ne može uživati zaštitu koju navedeni članovi pružaju.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović