Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-788/09 (M. M.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Upravni postupak
- Porez
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-788/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 788/09, rješavajući apelaciju Muharema Mustajbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muharema Mustajbašića podnesena protiv presude Kantonalnog suda Zenica broj 04 0 U 000248 08 U od 31. decembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Muharem Mustajbašić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Maglaja, podnio je 13. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Zenica (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 000248 08 U od 31. decembra 2008. godine.
2. Rješenjem Porezne uprave Kantonalnog ureda Zenica, Komisije za rješavanje žalbi, (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) broj 10-4-05-15-282/07 od 5. novembra 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv rješenja Porezne uprave-ispostava Maglaj broj 10-
4/7-15-4-391-2/07 od 18. oktobra 2007. godine, kojim je apelantu odbijen zahtjev za utvrđivanje prava na povrat poreza na promet nekretnina, utvrđenog i naplaćenog po rješenju broj 10-4/715-4-
199/05 A.H. od 26. septembra 2005. godine, u iznosu od 2.166,50 KM.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 07-15-
1372/08 od 21. februara 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno rješenje Porezne uprave broj 10-4-05-15-282/07 od 5. novembra 2007. godine.
4. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 000248 08 U od 31. decembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelanta podnesena protiv drugostepenog rješenja Ministarstva od 21. februara 2008. godine. U obrazloženju presude, Kantonalni sud je naveo da su upravni organi postupili pravilno kad su apelantu utvrdili poreznu obavezu, pri čemu su u osporenom rješenju dati valjani razlozi zašto je žalba apelanta, izjavljena protiv rješenja Porezne uprave, odbijena kao neosnovana.
5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 000248 08 U od 31. decembra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo da ne bude diskriminisan iz člana II.4 Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovoj obavezi da uplati javne prihode po osnovu poreznih obaveza, popisanih poreznim zakonodavstvom, te će najprije utvrditi da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta. Ustavni sud se poziva na ustaljenu praksu Ustavnog suda, kao i praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj se smatra da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-669/03 od 17. marta 2004. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ovo je naročito slučaj tamo gdje obaveza, koja je u naravi novčana, «potiče iz poreskog zakonodavstva ili je na drugi način dio normalnih građanskih obaveza u demokratskom društvu» (vidi već citiranu presudu Schouten i Meldrum protiv Holandije, stav 50). Stoga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju apelant ne može pozvati na povredu prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, u postupku koji se tiče primjene poreskog zakonodavstva, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava (vidi, Ustavni sud, dluka broj AP-547/03 od 26. avgusta 2004. godine). Budući da u apelantovom slučaju, Ustavni sud nije našao da postoji zloupotreba prava, slijedi da su navodi apelanta inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine, u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
8. Što se tiče prigovora da je došlo do povrede prava na imovinu, Ustavni sud naglašava da je ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje poreskih obaveza imalo osnovu u zakonu, kao što je bilo u ovom slučaju (vidi odluku Ustavnog suda, broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, broj 8/02 i mutatis mutandis odluku o dopustivosti, AP-669/03, od 17. marta 2004. godine). Shodno tome, apelantovi navodi u vezi povrede prava na imovinu se, također, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a u smislu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović