Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-893/07 (M.Z.)
Odluka donesena 24. 06. 2009.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 167
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-893/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 06. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 893/07, rješavajući apelaciju M.Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.Z. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Kž-07-000 010 od 2. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Zenici, broj 043-0-K-
06-000774 od 27. decembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M.Z. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 19. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Kž-07-000 010 od 2. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 043-0-K-06-000774 od 27. decembra 2006. godine. Navedenu apelaciju Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine je 23. marta 2007. godine dostavio Ustavnom sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud). Apelant je 30. jula i 14. novembra 2007. godine dopunjavao apelaciju.
2. Presudom Općinskog suda, broj 043-0-K-06-000774 od 27. decembra 2006. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-07-000 010 od 2. februara 2007. godine, N. Č. je oglašen krivim za krivično djelo ubistvo na mah iz člana 167. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 36/03, 37/03, 21/04 i 18/05) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, oslobođen troškova postupka i izrečena mu mjera sigurnosti oduzimanja noža. Apelant je, kao oštećeni, sa imovinsko-pravnim zahtjevom za naknadu štete upućen na građansku parnicu.
3. Apelant se žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
5. U pogledu navoda apelanta da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se navedenim odredbama priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega. U konkretnom predmetu, postavlja se pitanje uživa li apelant zaštitu prava na pravično suđenje u okviru člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na predmet osporenog postupka i sadržaj apelacije.
6. Općinski sud je osporenom presudom, broj 043-0-K-06-000774 od 27. decembra 2006. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj 004-0-Kž-07-000 010 od 2. februara 2007. godine, oglasio krivim N. Č. i osudio ga na kaznu zatvora, a apelanta sa imovinsko-pravnim zahtjevom uputio na parnicu.
7. Član 6. Evropske konvencije, garantuje pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv» nekog lica. Ako se ne radi o utvrđivanju građanskog prava apelanta, nego samo o pravu da se krivično gone treća lica, radi njihovog kažnjavanja za određeno krivično djelo, član 6. Evropske konvencije se, u principu, ne primjenjuje (vidi odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, Helmers protiv Švedske, od 9. maja 1989. godine, aplikacija broj 11826/85). S druge strane, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može se smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-19/02 od 17. marta 2004. godine).
8. Iz ovoga proizilazi da Ustavni sud nema nadležnost da ispituje navodne povrede člana 6. Evropske konvencije u postupku u kojem se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivici, već je apelant nezadovoljan odlukom suda kojom se pravosnažno okončao krivični postupak protiv druge osobe. Stoga, slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije inkompatibilna ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Shodno navedenom, te s obzirom na akcesoran karakter člana 13. Evropske konvencije, i apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na djelotvoran pravni lijek su inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović