Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-972/07 (M-PROMEX» Preduzeće za proizvodnju, građevinarstvo, unutrašnju i spoljnu trgovinu, transport i turističke usluge Sarajevo)

Odluka donesena 24. 06. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-972/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 06. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 24. juna 2009. godine, u predmetu broj AP 972/07, rješavajući apelaciju «M-

PROMEX» Preduzeće za proizvodnju, građevinarstvo, unutrašnju i spoljnu trgovinu, transport i turističke usluge Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «M-PROMEX» Preduzeće za proizvodnju, građevinarstvo, unutrašnju i spoljnu trgovinu, transport i turističke usluge Sarajevo podnesena protiv zaključka Općinskog suda u Sarajevu, broj I-110/96 od 22. januara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «M-PROMEX» Preduzeće za proizvodnju, građevinarstvo, unutrašnju i spoljnu trgovinu, transport i turističke usluge Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sead Gajević, advokat iz Sarajeva, podnio je 30. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-110/96 od 22. januara 2007. godine.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda I Sarajevo, broj I-110/96, određeno je izvršenje presude Osnovnog suda u Sarajevu, broj P-401/95 od 27. septembra 1995. godine, kojom je obavezan Fuad Hamzić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu isplati određeno potraživanje.

3. Rješenjem Osnovnog suda I Sarajevo, broj I-110/96 od 8. maja 1997. godine, obustavljen je predmetni izvršni postupak, jer apelant, kao tražilac izvršenja, zastupan po punomoćniku, nije dostavio u ostavljenom roku tačnu adresu izvršenika.

4. Zaključkom Općinskog suda, broj I-110/96 od 22. januara 2007. godine, obaviješten je apelant da je Osnovni sud I Sarajevo donio rješenje, broj I-110/96 od 8. maja 1997. godine, kojim je obustavio predmetni izvršni postupak i da je rješenje o izvršenju pravosnažno sa danom 26. maj 1997. godine. Općinski sud je dalje naveo da, s obzirom na navedeno, izvršni postupak je pravosnažno okončan po ovoj pravnoj stvari.

5. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju predmetni izvršni postupak je obustavljen, jer punomoćnik apelanta nije dostavio tačnu adresu izvršenika. Iz spisa broj I-110/96 koji je Općinski sud dostavio na traženje Ustavnog suda, proizilazi da je Osnovni sud I Sarajevo tražio od punomoćnika apelanta da dostavi tačnu adresu izvršenika, s obzirom da izvršenik nije stanovao na navedenoj adresi. Ustavni sud dalje zapaža da se punomoćnik nije odazvao pozivu suda, te je Osnovni sud I Sarajevo donio rješenje o obustavljanju predmetnog izvršnog postupka, koje je dostavio lično apelantu, i koje je postalo pravosnažno 26. maja 1997. godine. Pobijanim zaključkom Općinski sud je samo obavijestio apelanta da je predmetni izvršni postupak obustavljen.

9. Ustavni sud zapaža da je apelant imao pravo izjaviti žalbu protiv rješenja Osnovnog suda I Sarajevo, broj I-110/96 od 8. maja 1997. godine, kojim je obustavljen predmetni izvršni postupak, u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 35/91, 63/91, «Službeni list RBiH» br. 16/92 i 13/94). Navedenu radnju apelant je propustio poduzeti, već se nezadovoljan postupanjem nadleženog suda u izvršnom postupku, smatrajući da mu je na taj način ugroženo pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu, obratio direktno Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Međutim, kako nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-972/07 (M-PROMEX» Preduzeće za… | Sudska praksa | Aktio