Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1235/07 (R. Š.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ništavost
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1235/07

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 1235/07, rješavajući apelaciju Rahime Šuvić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Rahime Šuvić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Velika Kladuša broj 023- 0-P-08-000164.

Na osnovu člana 74. stav 4. Pravila Ustavnog suda, nalaže se Općinskom sudu Velika Kladuša da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 023-0-P-08-000164.

Nalaže se Općinskom sudu Velika Kladuša da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Rahima Šuvić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Velike Kladuše, koju zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 30. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda Velika Kladuša broj 023-0-P-08-000164.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 10. maja 2007. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda je 25. maja 2009. godine zatražen odgovor na apelaciju i dostavljanje spisa broj 023-0-P-08-000164 (ranije broj P- 221/01).

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. jula 2008. godine. Općinski sud je 1. juna 2009. godine dostavio traženi spis ali nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantici 8. juna 2009. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica, Dragan Jakovljević i dr. (u daljnjem tekstu: tužitelji) su 12. aprila 2001. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Saće Miljković i dr. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja ništavosti Ugovora o poklonu broj R-145/91 od 2. oktobra 1991. godine, koji su zaključili Husein Miljković kao poklonodavac i Kada Miljković kao poklonoprimac.

7. Općinski sud je zakazao šest ročišta na kojima su bili prisutni apelantica i njezin punomoćnik (28. marta, 30. maja, 18. jula, 1. oktobra, 12. novembra i 18. decembra 2002. godine). Na pet ročišta sud je raspravljao o tužbenom zahtjevu. Ročište zakazano za 12. novembar 2002. godine odloženo je zbog neodazivanja tužiteljice Vere Garjetović.

8. Presudom Općinskog suda broj P-221/01 od 18. decembra 2002. godine tužbeni zahtjev apelantice i tužitelja je odbijen kao neosnovan. Apelantica i tužitelji su obavezani da tuženim nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 354,00 KM. Općinski sud je povodom izjavljenih žalbi apelantice i tužitelja protiv prvostepene presude dostavio kompletan spis koji je zaprimljen u Kantonalnom sudu 19. maja 2003. godine i registriran pod brojem Gž-465/03.

9. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-465/03 od 14. februara 2008. godine žalbe apelantice i tužitelja su uvažene, prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

10. Kantonalni sud je 27. marta 2008. godine Općinskom sudu dostavio spis predmeta na ponovni postupak. Predmet je dobio novi broj - 023-0-P-08-000 164. Postupak pred Općinskim sudom je u toku i, nakon što je predmet vraćen na ponovni postupak, sud nije proveo niti jednu radnju u postupku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantica je navela da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao jedan od osnovnih principa pravičnog suđenja iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla hronologiju radnji koje su obavljene u konkretnom predmetu. Također, apelantica tvrdi da se u vrijeme podnošenja apelacije predmet povodom žalbe nalazi u Kantonalnom sudu četiri godine i dva mjeseca. Apelantica je istakla da se zbog sporosti i neodlučivanja o žalbi obraćala Instituciji ombudsmana Federacije BiH, ali to nije rezultiralo uzimanjem predmeta u rad. Također je istakla da ima saznanja da se i tužena Saća Miljković obraćala Uredu disciplinskog tužitelja sa zahtjevom za pokretanje istrage zbog odugovlačenja postupka. Apelantica je navela da je predmet u momentu podnošenja apelacije na 93. mjestu za rješavanje kod sudije koji je zadužen predmetom, te je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i obaveže Kantonalni sud da bez daljnjeg odlaganja donese odluku o žalbi.

b) Odgovor na apelaciju

12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je spis u tom sudu zaprimljen 19. maja 2003. godine, da su tačni navodi apelacije da je predmet u vrijeme podnošenja apelacije Ustavnom sudu bio na 93. mjestu prema programu rješavanja starih predmeta i da je sudija koji je zadužen predmetom bio na bolovanju u toku 2007. godine. Sud je, dalje, istakao da su na sjednici vijeća, održanoj 14. februara 2008. godine, Rješenjem broj Gž-465/03, žalbe apelantice i tužitelja uvažene, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak. Sud je naveo da je razlog dugog trajanja postupka veliki broj starih predmeta koji se prema programu rješavanja rješavaju prema vremenu podnošenja tužbe. U konkretnom slučaju, predmet po zakonu nije hitan, te, prema mišljenju suda, nisu ni povrijeđena apelanticina navedena prava, pa je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 1, 3. i 4.

Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave. Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 227. stav 1. tačka 2.

Drugostepeni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti istom prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od slijedećih razloga iznesenih u žalbi: 2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

Član 454. stav 1.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred prvostepenim sudom, daljnji postupak provest će se po odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da parnični postupak radi utvrđenja ništavosti ugovora o poklonu povodom njezine tužbe nerazumno dugo traje, odnosno da Kantonalni sud, odlučujući o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, nije donio odluku u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je utvrdio da postupak povodom apelanticine tužbe još uvijek nije okončan s obzirom na to da je Kantonalni sud uvažio njezinu žalbu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, s obzirom na to da prema ovom članu Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

18. Apelantica smatra da joj je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a) Pravo na pravično suđenje - suđenje u razumnom roku Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a.a.) Relevantni principi

19. Ustavni sud, prije svega, ističe da prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). a.b.) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 12. aprila 2001. godine, te da se u apelaciji žali da, nakon što je taj sud donio Presudu broj P-221/01 od 18. decembra 2002. godine, nije odlučeno o njezinoj žalbi protiv prvostepene odluke ni u vrijeme podnošenja apelacije. Ustavni sud je utvrdio da je nakon podnošenja apelacije donesena odluka o apelanticinoj žalbi tako što je 27. marta 2008. godine predmet vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu. U ponovnom postupku, u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, Općinski sud nije donio odluku. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji se u konkretnom slučaju mora uzeti u obzir period od dostavljanja spisa Kantonalnom sudu na rješavanje povodom apelanticine žalbe 19. maja 2003. godine do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od šest godina.

a.c.) Analiza razumnosti trajanja postupka

22. U konkretnom slučaju se radi o postupku utvrđivanja ništavosti ugovora o poklonu u kojem je sud bio obavezan da utvrdi da li je na zakonit način zaključen taj ugovor. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom predmetu.

23. Što se tiče ponašanja redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su Kantonalnom sudu trebale četiri godine i devet mjeseci da odluči o žalbi protiv prvostepene presude. Zakon o parničnom postupku propisuje konkretne rokove za preduzimanje svake pojedine radnje prilikom odlučivanja o žalbi, te je očigledno da se Kantonalni sud u apelanticinom slučaju nije kretao u okviru propisanih rokova već je u znatnoj mjeri odstupio od njih. Također, Ustavni sud primjećuje da prvostepeni sud, nakon što mu je 27. marta 2008. godine predmet dostavljen na ponovni postupak, nije preduzeo niti jednu radnju u postupku iako je bio obavezan da, u skladu sa relevantnim propisima Zakona o parničnom postupku, odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, a dosljednom primjenom tog zakona postupak pred prvostepenim sudom trebalo bi da bude okončan u pravilu u roku od šest mjeseci.

24. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju, odnosno nije pružio nikakve argumente kojima bi bar pokušao da opravda svoje nepostupanje u ovom sporu. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju ukazao na poteškoće vezane za kadrovske probleme, veliki priliv predmeta, te veliki broj neriješenih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud je u stavu 20. ove odluke ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir sve navedeno, Ustavni sud smatra da se, uzeto u cjelini, razlozi koje je sud naveo ne mogu smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka u ukupnom periodu od šest godina, a naročito zato što se ne vidi da li su u vezi sa rješavanjem velikog broja predmeta preduzete neke mjere s ciljem bržeg rješavanja zaostataka. S druge strane, Ustavni sud nije mogao utvrditi da je apelantica na bilo koji način doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju.

25. Cijeneći sve navedeno, Ustavni sud smatra da ukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak u predmetu kojim se utvrđuje ništavost ugovora o poklonu, dakle postupak koji nije složen, traje punih šest godina i nije okončan ni u vrijeme odlučivanja o apelaciji, a ta dužina postupka se u cijelosti može staviti na teret nadležnim sudovima koji nisu djelotvorno kontrolirali postupak i nisu preduzeli adekvatne mjere za ubrzanje postupka.

28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-1235/07 (R. Š.) | Sudska praksa | Aktio