Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-850/07 (Z. F.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-850/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Seada Palavrić i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 850/07, rješavajući apelaciju Zorana Filipovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Filipovićapodnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-

Kž-06-000 169 od 13. novembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-K-06-000 148 od 21. avgusta 2006. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Filipović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja podnio je 19. marta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Kž-06-000 169 od 13. novembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-K-06-000 148 od 21. avgusta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 085-0-K-06-000 148 od 21. avgusta 2006. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 249 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon), te mu je, u skladu sa čl. 37, 45, 46, 47 i 48 Krivičnog zakona, izrečena uslovna osuda, kazna zatvora od jednog mjeseca, uz uslov da se ona neće izvršiti ukoliko apelant ne počini novo krivično djelo u periodu od jedne godine od dana pravosnažnosti presude. Na osnovu sprovedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da je apelant 15. septembra 2004. godine sa krova koša za ostavu žita, koji je svojina Rajka Filipovića (u daljnjem tekstu: oštećeni), skinuo crijep, a zatim, upotrebom fizičke sile, sa koša odvalio jednu bočnu letvu. Apelant je u toku cijelog postupka isticao da je predmetni koš njegova svojina, jer se nalazi na parceli koja je pripala njemu, a na osnovu Ugovora o diobi broj 1125/90 od 18. maja 1990. godine. Naime, tim ugovorom su sporazumno podijelili imovinu njegova majka, braća i sestre, te, u skladu s tim, nije mogao da počini krivično djelo oštećenje tuđe stvari. U pogledu isticanih apelantovih navoda, sud je utvrdio, na osnovu izjava saslušanih svjedoka, te uvida u posjedovni list broj 847 k.o. Kostajnica, da je sporni koš izgrađen 1984. godine, te da su njegovu gradnju finansirali oštećeni i njegova supruga.

3. Okružni sud u Doboju je Presudom broj 013-0-Kž-06-000 169 od 13. novembra 2006. godine, povodom apelantove žalbe, a po službenoj dužnosti, preinačio presudu Osnovnog suda u odluci o kazni, tako što je apelantu za krivično djelo oštećenja tuđe stvari iz člana 249 stav 1 Krivičnog zakona, na osnovu odredbi čl. 45, 46 i 47 istog zakona, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM sa određenim rokom provjeravanja. U svemu ostalom osporena presuda ostala je neizmijenjena. Sud je ocijenio da su navodi iz žalbe da je izreka prvostepene presude nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, paušalni s obzirom na to da oni, izuzev citiranja relevantnih zakonskih odredbi, nisu konkretizovani na način koji bi ukazao o kojim bitnim povredama krivičnog postupka se radi. Dalje, Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te izveo ispravne zaključke u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti, a na osnovu iskaza devet saslušanih svjedoka. U pogledu navoda iz žalbe da je u konkretnom slučaju bila sporna svojina na košu i da o ovoj činjenici nije valjano raspravljeno, odnosno da je predstavljala prethodno pitanje za rješavanje predmetne krivične stvari, sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno riješio pitanje svojine na košu, u skladu sa odredbama koje važe za dokazivanje u krivičnom postupku. Naime, iz sadržine spisa proizilazi da je koš za ostavu žita sagrađen na parceli označenoj kao k.č. br. 2139, upisanoj u posjedovni list broj 847 k.o. Kostajnica, a na kojoj su kao suposjednici upisani apelant sa 12/14 dijelova, oštećeni sa 1/14 dijela i njihov brat sa 1/14 dijela. S obzirom na to da nije izvršena fizička dioba predmetne nepokretnosti, to su sva trojica suposjednici na nepodijeljenoj nepokretnosti, gdje je dio svakog od njih određen srazmjerno prema cjelini (idealni dio), pa je apelant oštetio tuđu stvar iako je većinski suposjednik zemljišta na kome je koš sagrađen. Najzad, svoju odluku da preinači prvostepenu presudu u odluci o kazni sud je obrazložio činjenicom da su u vezi sa apelantom utvrđene samo olakšavajuće, a ne i otežavajuće okolnosti, te da je za odnosno krivično djelo propisana novčana kazna i alternativno kazna zatvora, a da prvostepeni sud uopšte nije obrazložio zašto je u konkretnom slučaju primijenjena alternativno teža kazna.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su vođeni procesi izrežirani, da je tužilaštvo izvelo svjedoke koji su lažno svjedočili, te da je njegov advokat radio protiv njega, a u dogovoru sa sudom i tužilaštvom, te da je pravosuđe u Doboju korumpirano. Smatra da ne može krivično da odgovara za svoju imovinu, odnosno da ne postoji krivično djelo.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta Ustavni sud mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora da navede povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju da dejstvuju vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Takođe, apelacija je očigledno neosnovana ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine, i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Madžarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelantovi navodi u pogledu povrede prava na pravično suđenje u osnovi se svode na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekastu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

8. Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih presuda proizilazi da su jasno obrazloženi razlozi kojim su se sudovi rukovodili u tumačenju i primjeni propisa relevantnih u konkretnom slučaju. U tom smislu, Okružni sud je posebno obrazložio i zbog čega se apelantovo postupanje, oštećenje koša sagrađenog na nepodijeljenoj nepokretnosti, a na kojoj on jeste većinski susopstvenik smatra oštećenjem tuđe stvari. Na osnovu predočenog, Ustavni sud nije mogao da zaključi da su nadležni sudovi postupali proizvoljno i na način kojim bi se kršila apelantova ustavna prava.

9. Ustavni sud naglašava da apelantovi navodi o navodnoj korumpiranosti pravosuđa u Doboju ne pokreću pitanje prava na pravično suđenje u konkretnom slučaju s obzirom na paušalan i uopšten način na koji su izneseni bez dovođenja u vezu sa principima nezavisnosti i nepristrasnosti suda koji eventualno mogu biti pokrenuti u ovom kontekstu.

10. Apelant, takođe, smatra da mu je u predmetnim postupcima povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o proizvoljnom utvrđenju činjenica i primjeni materijalnog prava, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke u vezi sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, te da uz apelaciju nije dostavljen bilo kakav dokaz koji bi mogao, prima facie, ukazati da su navodi o kršenju navedenih prava mogući i vjerovatni, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 2 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-850/07 (Z. F.) | Sudska praksa | Aktio