Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1527/07 (M. V.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Protek roka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1527/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman,, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1527/07, rješavajući apelaciju Mare Vučina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine(«Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mare Vučina podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom Kantonalnog suda Mostar broj 58 0 P 020448 08 Gž od 4. decembra 2008. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Mare Vučina podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan rješenjem Komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine broj UP/I-06-34-2617700 od 17. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mara Vučina (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara koju zastupa Nikica Vučina advokat iz Mostara, podnijela je, 28. maja 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 0758 P 020448 06 P i u postupku pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisija za implementaciju člana 143 Zakona o radu) o njenoj žalbi podnesenoj radi ostvarivanja prava iz člana 143. Zakona o radu Federacije Bosne i Hercegovine. Postupak pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu

2. Apelantica je 27. januara 2000 godine, podnijela P.I. «Đuro Salaj» Mostar-Preduzeće za predenje» Vrapčići d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: poslodavac) zahtjev za uspostavu radno pravnog statusa. Obzirom da poslodavac nije apelantici uspostavio radno pravni status, apelantica je u zakonskom roku podnijela žalbu Komisiji za implementaciju člana 143 Zakona o radu.

3. Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu, rješenjem broj UP/I-06-34-2617/00 od 17. oktobra 2006. godine, usvojila je žalbu apelantice i naložila poslodavcu da u roku od 15 dana apelantici uspostavi radno pravni status u skladu sa članom 143. Zakona o radu. Rješenje je postalo pravosnažno 1. novembra 2006. godine.

Postupak pred redovnim sudovima radi isplate otpremnine

4. Apelantica je 19. decembra 2006. godine, Općinskom sudu podnijela tužbu protiv Grada Mostara (u daljnjem tekstu. tuženi), radi isplate otpremnine.

5. Općinski sud je 20. decembra 2006. godine, dostavio tužbu tuženom na odgovor. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio sudu 19. januara 2007. godine.

6. Apelantica je podneskom od 4. aprila 2007. godine, preinačila tužbeni zahtjev tako što je predložila da sud obaveže tuženog da joj na ime otpremnine isplati iznos od 1.439,43 KM, na ime naknade plaće za vrijeme čekanja posla iznos od 1.200,00 KM i na ime doprinosa iznos od po 200,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

7. Općinski sud je 21. maja 2007. godine, apelantici dostavio odgovor tuženog na tužbu, a 8. aprila 2008. godine, održao pripremno ročište, dok je ročište za glavnu raspravu održano 13. maja 2008. godine. Ročišta su održana u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka.

8. Presudom Općinskog suda broj P.020448 06 od 12. juna 2008. godine, tuženi je obavezan da isplati apelantici iznos od 569,00 KM na ime otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Apelantica je odbijena sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog iznosa.

9. Tuženi je na prvostepenu presudu izjavio žalbu 26. juna 2008. godine, koju je sud 30. juna 2008. godine, dostavio apelantici na odgovor.

10. Apelantica je 4. jula 2008. godine dostavila sudu odgovor na žalbu. Općinski sud je odgovor na žalbu dostavio 16. jula 2008. godine tuženom. Općinski sud je povodom izjavljene žalbe tuženog protiv prvostepene presude, dostavio spis Kantonalnom sudu 17. jula 2008. godine, na odluku o žalbi.

11. Kantonalni sud je presudom broj 58 0 P 020448 08 Gž od 4. decembra 2008. godine, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja postupka pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu i zbog dužine postupka pred Općinskim sudom koji je pokrenula radi isplate otpremnine, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija). Apelantica je istakla da se njena žalba pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu, rješavala skoro punih sedam godina. Apelantica je dalje navela da Općinski sud u momentu podnošenja apelacije nije zakazao pripremno ročište po njenoj tužbi koju je podnijela 19. decembra 2006. godine, radi isplate otpremnine. Istakla je da je na sudu dobila informaciju da se ne smiju raditi «noviji predmeti» dok se ne riješe «stari predmeti» iz ranijih godina. Apelantica je predložila da sud usvoji predmetnu apelaciju i dosudi joj na ime duševnih bolova koje je pretrpila zbog dužine trajanja postupka, koji još uvijek traje, iznos od 2.225,00 KM.

13. U odgovoru na apelaciju uređujući sudija Općinskog suda je istakla da je kao specijalizant radnog prava zadužena sa predmetima iz radnih sporova koji su svi hitne prirode i da je zadužena sa 1128 predmeta. Također je naveo da prema planu rješavanja starih predmeta, predmete zakazuje i rješava po redoslijedu datuma podnošenja tužbe iz kojeg razloga u predmetu apelantice nije zakazao raspravu ali je odmah po prijemu tužbu dostavio tuženom na odgovor a odgovor na tužbu tuženog apelantici.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. st. 1. i 2 i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio 2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; Dopustivost prima facie

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju, prima facie, dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99; i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine). Apelacija je neosnovana i ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kada se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

16. Prema konzistetnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se cijeniti u svijetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

17. U pogledu dijela apelacije koji se odnosi na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom apelantica tvrdi da je njeno pravo na pravično suđenje povrijeđeno nedonošenjem odluke u razumnom roku povodom tužbe radi isplate otpremnine i naknade plaća. Razmatrajući navode apelacije Ustavni sud je izvršio uvid u predmet Općinskog suda broj P.020448 06 u kojem je apelantica podnijela tužbu radi isplate otpremnine i naknade plaće za vrijeme čekanja i utvrdio da je predmetni postupak okončan presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 020448 08 Gž od 4. decembra 2008. godine.

18. Postupak pred Općinskim sudom je trajao od 19. decembra 2006. godine, kada je podnesena tužba do 12. juna 2008. godine, kada je donesena prvostepena odluka. Iako se postupak iz radnih odnosa po zakonu smatra hitnim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju trajanje postupka od jedne godine i šest mjeseci pred Općinskim sudom nije bilo izvan razumnog roka, budući da je. jedini period potpune neaktivnosti suda bio je u periodu od 19. januara 2007. godine do 8. aprila 2008. godine, međutim nakon tog perioda Općinski sud je radio vrlo intenzivno na predmetu i u naredna dva mjeseca do donošenja odluke, proveo i pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu. Kantonalni sud je povodom izjavljene žalbe tuženog na odluku Općinskog suda donio odluku u narednih pet mjeseci od dana prijema predmeta, dakle u roku koji se može smatrati razumnim.

19. U takvim okolnostima, prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo,Ustavni sud je imao u vidu trajanje postupka kao cjeline i objektivne okolnosti koje je naveo Općinski sud u odgovoru na apelaciju. Iako apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini predmetnog postupka, imajući u vidu prethodno iznesena utvrđenja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju prava apelantice na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apelantica nema «opravdan zahtjev u tom smislu.

Protek roka za podnošenje apelacije

20. Apelantica se također žali da je postupak pred Komisijom za implementaciju člana 143. Zakona o radu trajao nerazumno dugo.

21. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu Ustavni sud je utvrdio da je apelantici rješenje Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu, broj UP/I-06-34-2617/00 od 17. oktobra 2006. godine, uručeno prije 12. decembra 2006. godine, kada je apelantica podnijela zahtjev poslodavcu da postupi po navedenom rješenju, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 28. maja 2007. godine, te proizlazi da je u ovom dijelu apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila rješenje Komisija za implementaciju člana 143. Zakona o radu.

23. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe član 16. stav 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

24. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1527/07 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio