Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1485/09 (B.J.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1485/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1485/09, rješavajući apelaciju B.J., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija B.J. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-
07-000180 od 26. marta 2009. godine, Presude Okružnog suda Banja Luka broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine i Presude Osnovnog suda Prijedor broj P-344/03 od 5. februara 2004. godine, zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. B.J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kog zastupa Dunja Matijašević, advokat iz Prijedora, podnio je 13. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000180 od 26. marta 2009. godine. Apelant je 4. i 6. juna 2009. godine dopunio apelaciju, a 17. juna 2009. godine podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom bi se obustavio postupak izvršenja osporene presude do donošenja odluke Ustavnog suda o predmetnoj apelaciji.
2. Presudom Osnovnog suda Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-
344/03 od 5. februara 2004. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine, apelant kao tuženi obavezan je da Zdravstvenoj ustanovi «Opšta bolnica» Prijedor (u daljnjem tekstu: tužilac) preda u posjed trosoban stan u Prijedoru, ulica Kralja Aleksandra broj 34, III sprat, stan broj 12, slobodan od lica i stvari. Istom presudom određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
3. Nezadovoljan drugostepenom presudom, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000180 od 26. marta 2009. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju navedenog rješenja Vrhovni sud je naveo da, shodno članu 237 stav 2 važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom na navedene odredbe zakona, proizilazi da je revizija tuženog nedozvoljena, kako po osnovu člana 237 stav 2, tako i stava 3 istog člana. Zbog toga je Vrhovni sud odbacio reviziju kao nedozvoljenu primjenom člana 247 ZPP.
4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz čl. II/3e), II/3f), II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 st. 1 i 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.
6. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelanti odlučuju o tome da li će da koriste pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000180 od 26. marta 2009. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena Presuda Okružnog suda broj Gž-1129/04 od 31. oktobra 2006. godine. Naime, apelant je 21. decembra 2006. godine Vrhovnom sudu izjavio reviziju protiv navedene presude, pa je nesporno da je apelant navedenu presudu primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog predloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr Miodrag Simović