Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2554/07 (S. M. i R. Š.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2554/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 2554/07, rješavajući apelaciju Save Majkić i Rajka Šalabalije, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Majkić podnesena zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa usljed neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rajka Šalabalije podnesena protiv Presude Okružnog suda Banja Luka broj 011-0-

U-08-000 559 od 24. septembra 2008. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sava Majkić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora podnijela je 11. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa. Apelacija je zavedena pod brojem AP 2554/07.

2. Rajko Šalabalija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 13. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-08-000 559 od 24. septembra 2008. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP 3249/08.

3. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je, u smislu člana 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2554/07. Spojene su sljedeće apelacije: AP 2554/07 i AP 3249/08.

Činjenice koje se odnose na oba apelanta

4. Rješenjima Republičkog inspektorata rada Banja Luka, Odjeljenje Prijedor (u daljnjem tekstu: Republički inspektorat), broj 05/5.1.2-173.1-1601/02 od 21. novembra 2002. godine i broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine naloženo je da «Novi rudnici Ljubija» d.o.o. Prijedor (kasnije «Mittal rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor, u daljnjem tekstu: poslodavac) apelantima i drugim zaposlenicima otklone nedostatke koji su utvrđeni prilikom vršenja inspekcijskog pregleda, a koji su bliže opisani u dispozitivima navedenih rješenja.

5. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), rješavajući o žalbi poslodavca izjavljenoj protiv Rješenja Republičkog inspektorata broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine, donijelo je Rješenje broj 05/5-173-293/05 od 28. januara 2005. godine kojim je žalbu poslodavca odbilo kao neosnovanu.

6. Presudom Okružnog suda broj U-252/05 od 14. novembra 2006. godine odbijena je tužba poslodavca kojom je pokrenuo upravni spor protiv Rješenja Ministarstva broj 05/5-173-

293/05 od 28. januara 2005. godine.

Izvršni postupak u odnosu na apelanta Rajka Šalabaliju

7. Apelant je kao tražilac izvršenja Osnovnom sudu Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio predlog za izvršenje Rješenja Odjeljenja broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 077-0-I-07-000-996 od 10. maja 2007. godine usvojio predlog i dozvolio izvršenje.

8. Rješenjem Osnovnog suda broj 077-0-I-07-000-996 od 29. maja 2007. godine, rješavajući o prigovoru poslodavca kao izvršenika, Rješenje o izvršenju istog suda broj 077-0-I-07-000-

996 od 10. maja 2007. godine je stavljeno van snage, obustavljen izvršni postupak i ukinute sve sprovedene izvršne radnje.

9. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je kao tražilac izvršenja podnio žalbu Okružnom sudu, koji je Rješenjem broj 011-0-Ž-07-000 425 od 13. novembra 2007. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj 077-0-I-07-000-996 od 29. maja 2007. godine. Upravni postupak i upravni spor u odnosu na apelanta Rajka Šalabaliju

10. Zaključkom Odjeljenja – Inspekcije rada i zaštite na radu broj 26.3.10/173-93/08 od 12. marta 2008. godine odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za izvršenje Rješenja Odjeljenja broj 05/5.1.2-173.1-1192/04 od 17. decembra 2004. godine radi ispunjenja novčanih obaveza u iznosu od 77.977,92 KM. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelantov zahtjev odbačen zbog toga što je tražio izvršenje novčanih potraživanja koja nisu bila predmet navedenog rješenja, pa je zahtjev odbačen kao nedopušten u skladu sa članom 209 Zakona o opštem upravnom postupku.

11. Rješavajući o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv Zaključka Odjeljenja broj 26.3.10/173-93/08 od 12. marta 2008. godine, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 16-173-

4908/08 od 13. maja 2008. godine kojim je apelantovu žalbu odbilo kao neosnovanu.

12. Rješavajući o apelantovoj tužbi u upravnom sporu koji je pokrenuo protiv Rješenja Ministarstva broj 16-173-4908/08 od 13. maja 2008. godine i Zaključka Odjeljenja broj 26.3.10/173-93/08 od 12. marta 2008. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-U-08-

000 559 od 24. septembra 2008. godine kojom je apelantovu tužbu podnesenu protiv rješenja Ministarstva odbio kao neosnovanu, a tužbu podnesenu protiv zaključka Odjeljenja odbacio kao nedozvoljenu. Okružni sud je obrazložio, u dijelu kojim je tužba odbijena kao neosnovana, da je apelant u konkretnom slučaju zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog mogao da ostvari tužbom redovnom sudu, a u smislu člana 105 Zakona o radu («Službeni glasnik RS» br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03, 66/03 i 20/07). U konkretnom slučaju apelant je zahtjevom zatražio isplatu određenog iznosa novčane naknade, što nije utvrdio, niti naložio inspektor rada, jer se radi o zahtjevu koji može da se ostvari samo u postupku pred redovnim sudom. U dijelu obrazloženja presude kojim je tužba odbačena kao nedozvoljena Okružni sud je naveo da se, u smislu člana 7 stav 1 Zakona o upravnim sporovima, upravni spor može da vodi samo protiv konačnog upravnog akta, a konačan upravni akt je, shodno članu 13 Zakona o opštem upravnom postupku, onaj akt protiv kog ne može da se izjavi žalba. Pošto je u konkretnom slučaju protiv zaključka dozvoljena žalba, samim tim zaključak nije konačan i protiv njega nije dozvoljena tužba u upravnom sporu.

13. Apelantkinja Sava Majkić smatra da joj je nezakonitim prestankom radnog odnosa povrijeđeno pravo na život iz člana II/3a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i „pravo na socijalnu bezbjednost i produžetak zaposlenja“. Apelant Rajko Šalabalija navodi da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17 Evropske konvencije.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

16. Ustavni sud podsjeća da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 3099/08 od 13. maja 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je apelantkinja imala mogućnost da zaštitu svojih prava u pogledu isplate neisplaćenih plata, otpremnine i drugog ostvari tužbom redovnom sudu, u smislu člana 105 Zakona o radu, te da se propuštanjem da pokrene parnični postupak za ostvarivanje prava iz radnog odnosa apelantkinja lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja Ustavnog suda.

17. Isti zaključak može da se primijeni i na predmete ovih apelanata. Naime, Ustavni sud zapaža da se suština pokrenutih postupaka i navoda iz apelacija odnosi na ostvarivanje prava apelanata iz radnog odnosa. Ustavni sud zapaža da prema stanju spisa apelanti nisu pokrenuli parnični postupak radi zaštite svojih prava iz radnog odnosa pred redovnim sudom u smislu člana 105 Zakona o radu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije ne mogu da se razmatraju.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2554/07 (S. M. i R. Š.) | Sudska praksa | Aktio