Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1646/08 (S. I., I. K. i S. F.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1646/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP-1646/08, rješavajući apelaciju Seada Ibrahimagića, Ibrahima Kečanovića i Sulje Felića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Seada Ibrahimagića, Ibrahima Kečanovića i Sulje Felića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-1342/05 od 25. marta 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Ibrahimagić, Ibrahim Kečanović i Suljo Felić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnijeli su 5. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1342/05 od 25. marta 2008. godine.

2. Presudom Općinskog sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P.427/02 od 30. septembra 2005. godine odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi Federacija Bosne i Hercegovine i Unsko-sanski kanton isplate invalidnine i materijalno obezbjeđenje, i to apelantu Seadu Ibrahimoviću u iznosu od 2.493,00 KM, apelantu Ibrahimu Kečanoviću u iznosu od 3.997,00 KM i apelantu Sulji Feliću u iznosu od 8.846,00 KM, sa zateznom kamatom od 1. maja 1999. godine, pa do isplate i parničnim troškovima, te je određeno da se apelanti oslobađaju obaveze plaćanja sudskih taksi na tužbu i presudu.

3. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je tužbeni zahtjev apelanta neosnovan jer su na osnovu Naredbe Federalne uprave za pitanja boraca i invalida odbrambeno oslobodilačkog rata (u daljnjem tekstu: Naredba), broj 03-02-280/99 od 4. maja 1999. godine, neisplaćena sredstva po osnovu invalidnine obračunata i pretvorena u certifikate čime je isplata izvršena i obaveza prestala. Takođe, sud je smatrao da su predmetna potraživanja invalidnina za period od 1. juna 1996. godine do 31. jula 1998. godine zastarjela. Pored toga, sud je odbio zahtjev apelanata za isplatu materijalnog obezbjeđenja zbog zastarjelosti potraživanja u smislu člana 372. Zakona o obiligacionim odnosima.

4. Kantonalni sud je, povodom žalbe apelanta, a po službenoj dužnosti, donio Rješenje broj Gž-

1342/05 od 25. marta 2008. godine, kojim je Presudu Općinskog suda broj P.427/02 od 30. septembra 2005. godine u odbijajućem dijelu ukinuo i tužbu odbacio.

5. U obrazloženju predmetnog rješenja Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu o zahtjevima za isplatu neisplaćenih naknada za invalidnine, a koji zahtjevi su prema odredbi člana 38. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) u nadležnosti organa uprave, dok rješenja o ovim pravima, po službenoj dužnosti izvršava nadležni prvostepeni organ uprave, a ne sud. Nadalje, je ukazano da je i za potraživanja apelanata koja se odnose na isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja prema odredbi člana 10. Zakona o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca ("Službeni list RBiH", broj 33/95, 37/95 i 17/96) nadležan odlučivati organ uprave, a ne sud. Pored toga, istaknuto je da je naredba kojom su novčana potraživanja po navedenim osnovama pretvorena u certifikate stavljena van snage i da nema prepreke da se rješenja organa uprave izvršavaju u odnosu na vrijeme kada je ta naredba predstavljala zapreku. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud odlučio o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost, čime je učinjena povreda parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku FBiH. («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) iz kog razloga su prvostepene presude ukinute i tužbe odbačene.

6. Apelanti se žale da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao Međunarodni pakt o građanskim pravima i slobodama.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantu odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelanti se žale na rješenje Kantonalnog suda kojim su njihove tužbe odbačene jer je utvrđeno da sud nije nadležan za rješavanje pitanja isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja i invalidnina.

10. Ustavni sud je, u predmetu AP-1357/08, već odlučivao o istim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu odbacio apelacije podnesene iz istih razloga kao i u predmetnom slučaju. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

11. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda broj AP-1357/08 od 26. februara 2009. godine u cijelosti se odnosi i na ovu odluku. U citiranoj odluci je zaključeno da apelanti podnošenjem tužbe stvarno nenadležnom organu nisu djelotvorno iscrpili pravne lijekove, jer njihove tužbe nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da za meritorno razmatranje predmetne apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1646/08 (S. I., I. K. i S. F.) | Sudska praksa | Aktio