Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1802/08 (B. P.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1802/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1802/08, rješavajući apelaciju Bratislava Pavličevića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Bratislava Pavličevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 013-0-U-06-000 138 od 12. februara 2007. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 05/5-560-6443/01 od 30. septembra 2004. godine, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Bratislav Pavličević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića podnio je 14. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-U-06-000 138 od 12. februara 2007. godine i Rješenja Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 05/5-560-6443/01 od 30. septembra 2004. godine.

2. Prema informacijama u spisu predmeta apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 05/5-560-6443/01 od 30. septembra 2004. godine, a kojim je usvojena njegova žalba izjavljena protiv Rješenja Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Teslić broj 04-560-102/94-39/00 od 7. decembra 2000. godine. Vrhovni sud se Rješenjem broj 118-0-U-06- 000 042 od 27. septembra 2006. godine proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, te je tužbu ustupio Okružnom sudu na nadležni postupak.

3. Okružni sud je Rješenjem broj 013-0-U-06-000 138 od 12. februara 2007. godine odbacio kao neblagovremenu apelantovu tužbu protiv Rješenja Ministarstva broj 05/5-560-

6443/01 od 30. septembra 2004. godine.

4. Iz dostavnice priložene spisu upravnog predmeta Okružni sud je utvrdio da je osporeno rješenje Ministarstva dostavljeno apelantu 3. januara 2005. godine. Takođe je utvrđeno, na osnovu štambilja Pošte 74270 Teslić koji je otisnut na omotu koverta kojim je tužba dostavljena Vrhovnom sudu, da je apelant tužbu poslao preporučenom pošiljkom 22. septembra 2005. godine, iako je posljednji dan za predaju tužbe bio 2. februar 2005. godine. Iz navedenog je sud zaključio da je tužba podnesena nakon što je istekao rok od 30 dana iz člana 15 stav 2 Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 109/05), pa je odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 22 stav 1 tačka 1 istog zakona.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, ističe da je teški duševni bolesnik zbog čega ne napušta kuću niti ima kontakte sa spoljnim svijetom, kao i da je nakon prijema rješenja Ministarstva podnio tužbu Vrhovnom sudu «u otvorenom zakonskom roku».

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbacio apelantovu tužbu kao neblagovremenu, u skladu sa odredbama člana 15 stav 2 Zakona o upravnim sporovima. Dakle, osporenom odlukom Okružnog suda nije meritorno odlučeno o apelantovom zahtjevu, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o tom pitanju, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno da podnese tužbu ili da opravda nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01 i Odluka broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem tužbe nadležnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno, van roka, podnio tužbu na osnovu koje Okružni sud nije mogao meritorno da odlučuje jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Shodno tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ne može da se razmatra.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1802/08 (B. P.) | Sudska praksa | Aktio