Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-470/08 (H. Š.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-470/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP-470/08, rješavajući apelaciju Hane Šabanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hane Šabanović podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000173 od 2. novembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hana Šabanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 6. februara 2007. godine godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000173 od 2. novembra 2006. godine. Apelantica je 17. decembra 2007. godine dostavila Ustavnom sudu požurnicu za rješavanje njenog predmeta.

2. Općinski sud I u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je Presudom broj P-819/97 od 23. aprila 2003. godine, potvrđenom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1496/03 od 28. oktobra 2005. godine, utvrdio da je apelantici, Rifatu Šabanović i Adelini Šabanović, kao tuženim, prestalo pravo korištenja stana koji se nalazi u Sarajevu u ulici Augusta Brauna broj 14, te da su tuženi dužni tužiteljima Jusufu Zekiću i Berti Zekić predati prazan stan slobodan od osoba i stvari kao i naknaditi im troškove parničnog postupka u iznosu od 4.411 KM.

3. Apelantica je 12. januara 2006. godine izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1496/03 od 28. oktobra 2005. godine, a zatim je 5. aprila 2006. godine protiv predmetne presude podnijela i apelaciju Ustavnom sudu, koja je zavedena pod brojem AP-1068/06. Ustavni sud Odlukom o dopustivosti broj AP-1068/06 od 13. juna 2006. godine tu apelaciju odbacio kao preuranjenu, iz razloga što je postupak po reviziji protiv presude Kantonalnog suda bio u toku, te konstatujući da bi, s obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

4. Nakon toga, Vrhovni sud je donio Rješenje broj 070-0-Rev-06-000173 od 2. novembra 2006. godine, kojim je odbacio apelantičinu reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj Gž-1496/03 od 28. oktobra 2005. godine. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je naveo da je, u skladu sa odredbom člana 456. stava 1. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacija Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 75/05 i 19/06 – u daljnjem tekstu ZPP), odredbom člana 364. stav 3. prethodnog ZPP-a propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi iznos od 15.000,00 KM, te kako se u konkretnom slučaju ne radi o novčanom potraživanju a vrijednost spora u tužbi je označena u iznosu od 10.000,00 KM, Vrhovni sud je, temeljem odredbe člana 456. stava 1. važećeg ZPP-a i primjenom člana 374. prethodnog ZPP-a, odlučio kao u izreci.

5. Apelantica žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelantica dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan za ispitivanje nižestepene odluke kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelantica odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira radi li se o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnoga lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvoga pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj U 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i Ustavni sud, Odluku broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda, obzirom da je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000173 od 2. novembra 2006. godine. Shodno tome, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenoga stava, je Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1496/03 od 28. oktobra 2005. godine.

9. Presuda Kantonalnog suda broj Gž-1496/03 od 28. oktobra 2005. godine je uručena apelantici 27. decembra 2005. godine, dok je apelantica 5. aprila 2006. godine podnijela prvu apelaciju protiv te presude (zavedenu pod brojem AP-1068/06), koji datum se treba uzeti kao dan podnošenja apelacije u konkretnom slučaju. Iz navedenog proizilazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa tim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-470/08 (H. Š.) | Sudska praksa | Aktio