Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3260/08 (S. S.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3260/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 3260/08, rješavajući apelaciju Save Spaića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Spaića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-000067 od 27. avgusta 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Savo Spaić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Herceg-Novog podnio je 14. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-
000067 od 27. avgusta 2008. godine.
2. Rješenjem Stručne službe Fonda za penziono i invalidsko osiguranje Republike Srpske – Filijala Trebinje, broj 1051532091 od 30. juna 2005. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Odjeljenja za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu - Banja Luka, broj 1051532091 od 20. septembra 2005. godine, apelantu nije priznato pravo na invalidsku penziju.
3. Apelant je protiv drugostepenog rješenja tužbom pokrenuo upravni spor, ali je Okružni sud u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) donio Presudu broj 015-0-U-06-000-
069 od 3. januara 2007. godine kojom je apelantovu tužbu odbio kao neosnovanu.
4. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000067 od 27. avgusta 2008. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 015-0-U-06-000- 069 od 3. januara 2007. godine. Vrhovni sud je obrazložio da iz spisa predmeta proizilazi da je Okružni sud u osporenoj presudi pravilno zaključio da apelant ne ispunjava uslov za invalidsku penziju iz člana 94 tačke 2 Zakona o penzionom i invalidskom osiguranju.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-
000067 od 27. avgusta 2008. godine kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 015-0-U-06-000-069 od 3. januara 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva ne predstavljaju efektivne pravne lijekove pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, koja je dobila snagu res iudicata (vidi, mutatis mutandis, odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174), aplikacija broj E 10431/83 od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva, tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Dakle, osporenom odlukom Vrhovnog suda nije se odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, niti o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović