Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-834/09 (JP „Gradske toplane“ Pale)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-834/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 834/09, rješavajući apelaciju JP „Gradske toplane“ Pale, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JP „Gradske toplane“ Pale podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 332 od 19. decembra 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JP „Gradske toplane“ Pale (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Zoran Jovanović, advokat iz Pala, podnio je 17. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 332 od 19. decembra 2008. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-

186/05 od 20. jula 2006. godine poništena je apelantova odluka o prestanku radnog odnosa B.V., kao tužioca, te je apelant obavezan da ga vrati na posao i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, da mu na ime dospjelih, a neisplaćenih plata isplati iznos od 5.577,81 KM za period od 16. septembra 2002. godine do 23. maja 2005. godine; iznos od 5.114,88 KM za period od 24. maja 2005. godine do 31. maja 2006. godine, iznos od 4.252,00 KM na ime toplog obroka za period od 1. januara 2002. godine do 31. maja 2006. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. juna 2006. godine pa do isplate. Takođe, apelant je obavezan da tužiocu na ime obračunate kamate na iznose dosuđene za plate isplati iznos od 3.060,38 KM i 1.717,59 KM na ime obračunate kamate na iznose dosuđene za topli obrok, te da na ime doprinosa PIO uplati iznos od 3.778,22 KM i iznos od 2.361,70 KM na ime doprinosa Fondu zdravstvenog osiguranja i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.636,74 KM.

3. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-Gž-06-000 575 od 19. decembra 2007. godine uvažena je djelimično apelantova žalba i prvostepena presuda Osnovnog suda od 20. jula 2006. godine preinačena tako da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužioca da mu se isplati iznos od 5.577,81 KM na ime manje primljenih plata za period od 16. septembra 2002. godine do 23. maja 2005. godine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatu naknade za topli obrok u iznosu od 4.252,00 KM za period od 1. januara 2002. godine do 31. maja 2006. godine sa obračunatom kamatom. Prvostepena presuda je ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje u dijelu odluke kojim je apelant obavezan da uplati doprinose za PIO i Fond zdravstvenog osiguranja, a u preostalom dijelu, u pogledu odluke kojom je poništeno apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa tužioca i naloženo njegovo vraćanje na posao, te da mu apelant isplati na ime naknade plate dosuđeni iznos od 5.114,88 KM sa zateznom kamatom, prvopstepena presuda je potvrđena.

4. Vrhovni sud je Rješenjem broj broj 118-0-Rev-08-000 332 od 19. decembra 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude Okružnog suda od 19. decembra 2007. godine. U obrazloženju ovog rješenja je navedeno da je članom 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/033, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U smislu navedenog, u konkretnom slučaju drugostepenom presudom je tužiocu dosuđen samo iznos od 5.114,88 KM sa pripadajućom kamatom, koja ne predstavlja glavni zahtjev, te kao takva nije relevantna za odluku o dopuštenosti revizije. S obzirom na to da vrijednost pravosnažne presude, donesene u drugom stepenu, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da Vrhovni sud nije ustanovio da bi odlučivanje povodom revizije u ovom predmetnom parničnom postupku bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237 stav 3 ZPP, ovaj sud je odlučio kao dispozitivu rješenja u smislu člana 247 stav 1 ZPP.

5. Apelant smatra da mu je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-

000 332 od 19. decembra 2008. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 19. decembra 2008. godine Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Okružnog suda od 19. decembra 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 19. decembra 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda od 19. decembra 2007. godine.

8. S obzirom na to da je apelantu osporena presuda Okružnog suda od 19. decembra 2007. godine uručena 17. januara 2008. godine, a apelacija Ustavnom sudu je podnesena 17. marta 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik

Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-834/09 (JP „Gradske toplane“ Pale) | Sudska praksa | Aktio