Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1998/08 (S. S.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1998/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1998/08, rješavajući apelaciju Stanislava Savića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Stanislava Savića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Stanislav Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čuruga, Republika Srbija, kog zastupa Stanka Ilić-Lazarević, advokat iz Bijeljine, podnio je 2. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-424/03 od 23. februara 2006. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je ništavan Ugovor o zakupu stana koji se nalazi u ulici Kneginje Milice broj 2 u Bijeljini zaključen 1. aprila 2002. godine pod brojem 8/1-07-372-1016/01 između Ministarstva odbrane Republike Srpske i N.R. (u daljnjem tekstu: tuženi) i da je ništavno Rješenje Komande garnizona Bijeljina broj 149-1 od 20. marta 2001. godine. Istom presudom Osnovni sud je odbio kao neosnovan i apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant, kao nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, stekao pravo na otkup predmetnog stana, da se tuženi obavežu da mu predmetni stan predaju u posjed i slobodno raspolaganje, te solidarno naknade troškove spora, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv prvostepene Presude Osnovnog suda broj P-

424/03 od 23. februara 2006. godine, Okružni sud je donio Rješenje broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine kojim je usvojio apelantovu žalbu, ukinuo prvostepenu presudu u cijelosti i predmet vratio na ponovno suđenje. Istim rješenjem Okružni sud se, vezano za apelantov zahtjev kojim je tražio predaju u posjed predmetnog stana, proglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve sprovedene radnje i tužbu u ovom dijelu odbacio. U obrazloženju rješenja, u dijelu u kom se apelantova tužba odbacuje, Okružni sud je naveo da je apelant predmetni stan na kom je bio nosilac stanarskog prava napustio 1. marta 1992. godine, da od tada živi u Gornjem Milanovcu u Republici Srbiji, te da je u pogledu ovog apelantovog zahtjeva, kojim je tražio da mu se vrati predmetni stan u posjed, nadležan organ uprave Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice Republike Srpske opštine na čijoj se teritoriji predmetni stan nalazi. Takođe je navedeno da se postupak povraćaja predmetnog stana u posjed vodi u skladu sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), u smislu odredbi Zakona o prestanku primjene Zakona o korišćenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 65/01, 64/02, 39/03 i 96/03; u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene). S tim u vezi, Okružni sud je naveo da je u prvostepenom postupku konstatovano da je apelant nadležnom organu uprave podnio zahtjev za povraćaj u posjed predmetnog stana, koji je zaključkom uprave odbačen kao neblagovremen, ali da nije utvrđeno kakav je pravosnažan i konačan ishod ovog upravnog postupka, te da se pominje da se predmet nalazi u Vrhovnom sudu. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je vratio predmet prvostepenom sudu koji treba u ponovljenom postupku da utvrdi ishod upravnog postupka od kog zavisi da li apelant ima pravni interes u preostalim tužbenim zahtjevima koji se odnose na poništenje ugovora o zakupu predmetnog stana i pravo na otkup predmetnog stana.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog Rješenja Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine. U obrazloženju je navedeno da, kako je u konkretnom slučaju apelant vrijednost spora označio iznosom od 1.000,00 KM, revizija nije dozvoljena u smislu odredbi člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05), kao i da odlučivanje povodom apelantove revizije nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant smatra da su mu osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine i Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena.

7. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud zapaža da je drugostepenim rješenjem Okružnog suda od 18. avgusta 2006. godine usvojena apelantova žalba, prvostepena presuda Osnovnog suda od 23. februara 2006. godine poništena i predmet vraćen na ponovno suđenje.

9. U pogledu osporenog Rješenja Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine, Ustavni sud podsjeća na to da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, Rješenje broj AP 3432/06 od 6. marta 2007. godine). U konkretnom slučaju Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-

Rev-06-001 213 od 9. aprila 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000 338 od 18. avgusta 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu zaključak iz prethodnog stava, te činjenicu da je rješenjem Okružnog sud od 18. avgusta 2006. godine predmet vraćen na ponovno suđenje, odnosno da je u konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Osnovnim sudom, slijedi da je apelacija preuranjena.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1998/08 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio