Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1724/08 (N. H.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 16, 237
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica · čl. 38
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Ispravka Zakona o pravima branilaca i članova njihovih porodica (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-1724/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1724/08, rješavajući apelaciju Nedžada Halilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Halilića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj P-
41/02 od 30. marta 2004. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Halilić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bihaća, koga zastupa Emira Imširević, advokatica iz Bihaća, podnio je 10. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine.
2. Općinski sud je presudom broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanta podnesen protiv Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena), po osnovu neisplaćenog materijalnog obezbjeđenja za mart 1999. godine u iznosu od 257,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 14. marta 2002. godine do isplate u roku do 30 dana od donošenja presude. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant ostvario pravo na izuzetno materijalno obezbjeđenje prema Zakonu o izuzetnom materijalnom obezbjeđenju ratnih vojnih invalida i palih boraca («Sl. list RBiH» br. 33/95, 37/95 i 17/96, u daljnjem tekstu: Zakon), a tužena nije ispunila svoju obavezu pa je sud obavezao tuženu da apelantu, budući da potraživanje nije zastarjelo, isplati dospjeli iznos.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine uvažena je žalba tužene, prvostepena presuda Općinskog suda od 30. marta 2004. godine ukinuta i tužba apelanta odbačena zbog apsolutne nenadležnosti za odlučivanje. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za isplatu neisplaćenih naknada za invalidnine i usklađivanja invalidnina sa rastom troškova života, a koji zahtjevi su prema odredbi člana 38. Zakona o pravima branilaca i njihovih porodica ("Službene novine FBiH", br. 33/04, 56/05 i 70/07) u nadležnosti organa uprave, dok rješenje o ovim pravima, po službenoj dužnosti izvršava nadležni provstepeni organ uprave, a ne sud. Također je ukazano da je i za potraživanja apelanta koja se odnose na isplate po osnovu izuzetnog materijalnog obezbjeđenja prema odredbi člana 10. Zakona nadležan odlučivati organ uprave, a ne sud. Shodno navedenom, Kantonalni sud je ocijenio da je Općinski sud odlučio o zahtjevu koji ne spada u sudsku nadležnost, čime je učinjena povreda parničnog postupka iz člana 16. Zakona o parničnom postupku FBiH. («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) iz kog razloga je prvostepena presuda ukinuta i tužba apelanta odbačena.
4. Apelant je 9. maja 2008. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine, o kojoj još nije odlučeno.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine i presudom Općinskog suda broj P-41/02 od 30. marta 2004. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;“
7. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom koji još nije donio odluku o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda broj Gž-646/04 od 1. aprila 2008. godine.
8. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
9. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović