Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-785/09 (AD «Petrol» Trebinje)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-785/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 785/09, rješavajući apelaciju AD «Petrol» Trebinje, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Petrol» Trebinje podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-08-000 395 od 20. januara 2009. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AD «Petrol» (u daljnjem tekstu: apelant) sa sjedištem u Trebinju, kog zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 12. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000 395 od 20. januara 2009. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-I-08-
000 210 od 8. septembra 2008. godine odbijen je apelantov prigovor kao neosnovan i Rješenje o izvršenju tog suda broj 095-0-I-08-000 210 od 21. aprila 2008. godine i 30. maja 2008. godine održano na snazi. Navedenim rješenjem se određuje izvršenje protiv apelanta radi isplate plata V.K. u iznosu od 510,00 KM mjesečno, počev od 5. juna 2006. godine pa do 28. maja 2008. godine, kada je V.K., kao tražilac izvršenja, vraćen na posao, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na svaki od pojedinačnih iznosa, računajući od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa 10. u mjesecu za prethodni mjesec, pa do konačne isplate. Predmetna potraživanja V.K. prema apelantu Osnovni sud je utvrdio pravosnažnom Presudom tog suda broj 095-0-P-06-000-211 od 19. aprila 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000-255 od 24. marta 2008. godine.
3. Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 395 od 20. januara 2009. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i prvostepeno rješenje Osnovnog suda od 8. septembra 2008. godine djelimično preinačeno u dijelu kojim je apelant obavezan da tražiocu izvršenja V.K. naknadi troškove izvršenog postupka, nastale poslije donošenja rješenja o izvršenju, u iznosu od 2.755,00 KM, tako da se apelant obavezuje da V.K. naknadi ove troškove izvršnog postupka u iznosu od 2.035 KM. Apelantova žalba je odbijena u odnosu na ostali dio rješenja, tako da u ostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.
4. Apelant smatra da mu je osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 015-0-Gž-08-000 395 od 20. januara 2009. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud prvo mora da utvrdi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenjive na apelantov slučaj.
7. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 O.I. 46). Ustavni sud, takođe, ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju kada izvršenik osporava postupak izvršenja radi o postupku u kom se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio «da u okolnostima kada osporenim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna apelantova građanska prava, apelant ne može ni da očekuje od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije» (vidi, Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP 2152/05 od 17. novembra 2005. godine, tačka 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da ni u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak. O apelantovim građanskim pravima je pravosnažno odlučeno u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku Presudom Osnovnog suda broj 095-0-P-06-000-211 od 19. aprila 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000-255 od 24. marta 2008. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6 stav 1 Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, imajući u vidu da se u predmetnom izvršnom postupku na čiji ishod se apelant žali nisu utvrđivala apelantova građanska prava, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija, u odnosu na navodne povrede prava na imovinu, inkompatibilna ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr Miodrag Simović