Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-821/09 (R. M. i Ž. M.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-821/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 821/09, rješavajući apelacije Radmile Mrđa i Željka Mrđe, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Radmile Mrđa i Željka Mrđe podnesene zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci protiv D.K. zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Radmila Mrđa i Željko Mrđa (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banje Luke podnijeli su 17. marta 2009. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), koji se vodi protiv D.K.
2. Predmetne apelacije su evidentirane pod sljedećim rednim brojevima: AP 821/09 i AP 822/09. S obzirom na to da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 821/09.
3. Odlučujući povodom optužnice Osnovnog vojnog tužilaštva Banja Luka broj I VTK-
6116/95 od 15. aprila 2007. godine, podnesene protiv D.K. zbog krivičnog djela-teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186 stav 4 u vezi sa članom 181 stav 3 Krivičnog zakona RS, Vojni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Vojni sud) je Presudom broj IX-40/97 od 26. marta 1998. godine proglasio D.K. krivim i osudio ga na kaznu zatvora od tri godine i šest mjeseci, jer je, kao pripadnik Vojne pošte 2202 Manjača, u pripitom stanju, vozeći neprilagođenom brzinom putnički automobil marke „Opel Corsa“, udario pješake D.M., kćerku apelantkinje Radmile Mrđa, odnosno sestru apelanta Željka Mrđe, i N.B., koje su uslijed zadobivenih povreda podlegle u Kliničko-bolničkom centru u Banjoj Luci.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj II K-21/98 od 24. septembra 1999. godine ukinuta je presuda Vojnog suda od 26. marta 1999. godine i predmet vraćen na ponovno suđenje.
5. Presudom Osnovnog suda broj K-705/00 od 22. juna 2006. godine D.K. je proglašen krivim za opisani događaj zbog krivičnog djela-teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja iz člana 186 stav 4 u vezi sa članom 181 stav 3 Krivičnog zakona RS, te osuđen na kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci.
6. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Kž-06-000 412 od 18. juna 2007. godine usvojena je žalba D.K., prvostepena presuda Osnovnog suda od 22. juna 2006. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
7. Iz stanja spisa proizilazi da predmetni krivični postupak još nije okončan.
8. Apelanti se žale na dužinu trajanja predmetnog krivičnog postupka koji se vodi protiv D.K., smatrajući da je na taj način povrijeđeno pravo na razumnu dužinu trajanja krivičnog postupka, obuhvaćeno pravom na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za ljudska prava i osnovne slobode (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
10. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li se navodi apelanata mogu da razmatraju u okviru člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, koji obezbjeđuju određene procesne garancije u određivanju građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo koje krivične optužbe. U konkretnom slučaju apelanti nisu niti osumnjičeni, niti okrivljeni za krivično djelo, već se njihov zahtjev odnosi na krivični postupak protiv drugih lica. Zbog toga se opravdano postavlja pitanje da li pravo pojedinca da pokrene ili zahtijeva ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka protiv drugog lica spada u djelokrug člana 6 Evropske konvencije.
11. Prema jezičkom značenju, član 6 Evropske konvencije, na koji se pozivaju apelanti, u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može da se smatra «žrtvom» u smislu člana 6 Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6 Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6 Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluke broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i broj AP- 408/04 od 18. januara 2005. godine).
12. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6 Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija, u vezi sa povredom prava na pravično suđenje, inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik
Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović