Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-795/09 (Zdravstveno-turistički centar „Banja Vrućica“ a.d. Teslić)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-795/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 795/09, rješavajući apelaciju Zdravstveno-turističkog centra „Banja Vrućica“ a.d. Teslić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine(«Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09)), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zdravstveno-turističkog centra „Banja Vrućica“ a.d. Teslić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-
07-001073 od 5. februara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Doboju broj 013-0-Gž-06-000832 od 12. aprila 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću broj Rs-48/05 od 13. septembra 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdravstveno-turistički centar „Banja Vrućica“ a.d. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića podnio je 13. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-001073 od 5. februara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž-06-000832 od 12. aprila 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-48/05 od 13. septembra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-48/05 od 13. septembra 2006. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda 013-0-Gž-06-000832 od 12. aprila 2007. godine, djelimično je poništeno apelantovo Rješenje broj 921/1/05 od 12. juna 2005. godine kojim se određuje naknada za otpremninu radi odlaska u starosnu penziju tužiteljke D.L., te je apelant dužan da joj isplati razliku otpremnine u iznosu od 3.803,80 KM sa zateznom zakonskom kamatom počev od 12. juna 2005. godine pa do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 925,00 KM, sve u roku od 15 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-001073 od 5. februara 2009. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude Okružnog suda od 12. aprila 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je članom 237 stavom 2 Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/033, 85/03, 74/05 i 63/07) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Pošto Vrhovni sud nije ustanovio da bi odlučivanje o reviziji u ovom predmetnom parničnom postupku bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237 stav 3 istog zakona, ovaj sud je odlučio kao dispozitivu rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na postupak okončan rješenjem Vrhovnog suda od 5. februara 2009. godine Ustavni sud podsjeća da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). Apelant je protiv presude Okružnog suda od 12. aprila 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 5. februara 2009. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda od 12. aprila 2007. godine.
7. S obzirom na to da je apelantu osporena presuda Okružnog suda od 12. aprila 2007. godine uručena 16. aprila 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. marta 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović