Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-376/07 (Ž. C.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-376/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednici Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 376/07, rješavajući apelaciju Živka Cvjetkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Živka Cvjetkovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-
000 098 od 27. decembra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Živko Cvjetković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lončara, kojeg zastupa Milenko Marjanović, advokat iz Brčkog, podnio je 16. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000 098 od 27. decembra 2006. godine.
2. Apelant je 27. augusta 2001. godine podnio zahtjev za deekspropijaciju nepokretnosti koje su eksproprisane rješenjem Uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove opštine Orašje, broj 06-
473-43/76 od 29. decembra 1976. godine, jer ono nikad nije privedeno svrsi za koje je eksproprisano – izgradnja autobuskog stajališta.
3. Rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka, Područni centar Bijeljina, Područna kancelarija Donji Žabar (u daljnjem tekstu: Područna kancelarija), broj 57-
473-1/02 od 15. maja 2006. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za poništenje rješenja za eksproprijaciju Uprave za geodetske i imovinsko prave poslove opštine Orašje, broj 06-
473-43/76 od 29. decembra 1976. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u postupku utvrđeno da je predmetno rješenje o eksproprijaciji postalo pravosnažno i izvršno 28. januara 1977. godine, čime je apelant propustio zakonom dozvoljene rokove za podnošenje predmetnog zahtjeva u odnosu na odredbe člana 30. st. 4. i 6. Zakona o eksproprijaciji («Službeni list SRBiH» broj 35/72), na osnovu kojeg su eksproprisane te nepokretnosti.
4. Rješenjem Republičke uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: Republička uprava), broj 04-473-65/2006 od 19. juna 2006. godine, odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Područne kancelarije, broj 57-473-1/02 od 15. maja 2006. godine.
5. Presudom Okružnog suda, broj 013-0-U-06-000 098 od 27. decembra 2006. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova tužba izjavljena protiv rješenja Republičke uprave, broj 04-473-
65/2006 od 19. juna 2006. godine.
6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su trebale biti primijenjene odredbe važećeg Zakona o eksproprijaciji, a ne onog koji nije više na snazi i koji je nepovoljniji za njega.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelant je Područnoj kancelariji podnio zahtjev za deekspropijaciju nepokretnosti koje su eksproprisane rješenjem Uprave za geodetske i imovinsko prave poslove opštine Orašje, broj 06-473-43/76 od 29. decembra 1976. godine, koja je, u ponovnom postupku, rješenjem od 15. maja 2006. godine, odbacila zahtjev apelanta kao neblagovremen. Ovakvo rješenje potvrdilo je i Republička uprava, odbijajući žalbu apelanta. Apelant je pred Okružnim sudom tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Republičke uprave od 19. juna 2006. godine. Okružni sud je, odlučujući o tužbi, donio presudu, broj 013-0-U-06-000 098 od 27. decembra 2006. godine, kojom je tužbu odbio, ističući u obrazloženju presude da je zahtjev za deekspropijaciju podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu zakonit i pravilan.
10. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelanta za deekspropijaciju nepokretnosti, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na deekspropijaciju predmetne nepokretnosti, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za deekspropijaciju nepokretnosti, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
1310/06 od 15. februara 2007. godine).
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović