Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3432/07 (B. L.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3432/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 3432/07, rješavajući apelaciju Bore Lolića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine(«Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bore Lolića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banja Luci u predmetu broj P-2045/03, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Boro Lolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banje Luke, podnio je 14. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), u predmetu broj P-2045/03.

2. Prema navodima iz apelacije apelant je 22. decembra 2003. godine podnio tužbu Osnovnom sudu radi utvrđenja ništavosti ugovora o otkupu stana. Prema navodima apelanta do dana podnošenja apelacije nije zakazano niti jedno sudsko ročište.

3. Ustavni sud je 10. januara 2008. godine, pismenim putem, tražio izjašnjene Osnovnog suda, kao učesnika u postupku, o navodnom kršenju prava koja su navedena u apelaciji. Osnovni sud je 25. januara 2008. godine dostavio traženo izjašnjenje i fotokopiju odgovora zastupnika apelanta na dopis Osnovnog suda od 26. decembra 2007. godine. U izjašnjenju Osnovnog suda navedeno je da u spornoj tužbi nije naznačeno mjesto prebivališta ili boravišta tužitelja, pa je od zastupnika apelanta to traženo pismenim podneskom od 26. decembra 2007. godine. Takođe, navedeno je da je od zastupnika apelanta, pismenim podneskom zatraženo da dostavi dokaze da u smislu odredbe člana 301. Zakona o Parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) («Službeni glasnik RS» broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) ispunjava uslove za zastupanje, obzirom da iskazani zastupnik nije advokat, jer nije upisan u imenik Advokatske komore RS u Banja Luci, niti u odgovarajući imenik Advokatske komore Federacije BiH. Obzirom da je apelant svojim dopisom od 8. januara 2008. godine odbio da dostavi tražene informacije, Osnovni sud je obavijestio Ustavni sud da spornu tužbu smatra neurednom, te će nakon otklanjanja nedostataka u parničnim radnjama, postupiti po predmetnom spisu.

4. Apelant smatra da je povrijeđeno njegovo pravo zagarantovano članom 2./1.c) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, podnošenjem neuredne tužbe, a zatim namjernim propustom zastupnika apelanta da na traženje Osnovnog suda uredi tužbu i dostavi tražene podatke, te tako otkloni nedostatke i omogući sud da postupa, nije zakazano niti jedno ročište. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijeti urednu tužbu ili opravdati nemogućnost podnošenja uredne tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je namjerni propust zastupnika apelanta da na traženje Osnovnog suda uredi tužbu doveo do toga da apelant nije efektivno iscrpio pravne lijekove, jer na temelju takve tužbe Osnovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3432/07 (B. L.) | Sudska praksa | Aktio