Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1441/09 (M.D.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1441/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1441/09, rješavajući apelaciju M.D., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija M.D. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-

07-000 686 od 11. februara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-06-000780 od 27. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-1521/04 od 30. novembra 2005. godine, zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.

OBRAZLOŽENJE

1. M.D. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke podnio je 8. maja 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 686 od 11. februara 2009. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-000780 od 27. marta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-1521/04 od 30. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj P-1521/04 od 30. novembra 2005. godine obavezana je «Krajina osiguranje» a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime umanjenja opšte životne aktivnosti od 40% plaća novčani iznos od 80,00 KM mjesečno, počevši od 1. oktobra 1968. godine pa sve do njegove smrti, na način pobliže opisan u izreci presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, a apelantov višak tužbenog zahtjeva je odbijen.

3. Odlučujući o žalbi apelanta i tužene protiv Presude Osnovnog suda broj P-1521/04 od 30. novembra 2005. godine, Okružni sud je Presudom broj 011-0-Gž-06-000780 od 27. marta 2007. godine djelimično uvažio žalbu tužene i preinačio osporenu presudu. Naime, Okružni sud je preinačio presudu tako što je tuženu obavezao da apelantu, na ime dospjele a neisplaćene rente za period od 1. oktobra 1968. godine do 30. novembra 2005. godine, isplati iznos od 11.626,00 KM, a na ime doživotne buduće rente je odredio mjesečni iznos od 40,00 KM, umjesto ranije dosuđenog iznosa od 80,00 KM, na način pobliže opisan u izreci presude, uz naknadu zakonskih zateznih kamata i troškova postupka. Okružni sud je, takođe, u ostalom dijelu odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu. Istom presudom je odbijena apelantova žalba i prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu.

4. Apelant je protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-07-000 686 od 11. februara 2009. godine i reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237 stav 2 Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. Odredbom člana 317 ZPP propisano je da, ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za pet godina. U konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na iznos od 200,00 KM mjesečno. Međutim, kako je drugostepenom presudom određen iznos od 40,00 KM mjesečno, proizilazi da je ostao sporan iznos zahtjeva od 160,00 KM mjesečno. Ako se uzme u obzir period od pet godina, u skladu sa navedenom odredbom člana 317 ZPP, vrijednost osporenog dijela predmetne presude je 9.600,00 KM, tako da je taj iznos mjerodavan za odluku o dozvoljenosti revizije u smislu odredbi člana 237 stav 2 ZPP. S obzirom na navedeno, vrijednost spora u ovom predmetu ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije od 10,000 KM zbog čega je revizija odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud nije u konkretnom slučaju utvrdio uslove za primjenu odredbe člana 237 stav 3 ZPP, jer odlučivanje o reviziji nije značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.

7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda s obzirom na to da je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 686 od 11. februara 2009. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000780 od 27. marta 2007. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda s obzirom na to da je apelant reviziju izjavio 11. maja 2007. godine, pa se podrazumijeva da je navedenu drugostepenu presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. maja 2009. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1441/09 (M.D.) | Sudska praksa | Aktio