Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3628/08 (M. M.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3628/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP-3628/08, rješavajući apelaciju Mirka Marušića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Marušića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-08-
000407 od 12. septembra 2008. godine i rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gvl-07-000003 od 29. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Marušić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 18. novembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-08-000407 od 12. septembra 2008. godine i rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gvl-07-000003 od 29. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gvl-07-000003 od 29. novembra 2007. godine odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda Široki Brijeg (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-
216/02 od 14. februara 2005. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud Široki Brijeg navodi da nisu osnovani apelantovi navodi u kojima se poziva na odredbe člana 255. i člana 259. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP) budući da je prema stanju u spisu utvrdio da nije ispunjen niti jedan od uvjeta propisanih odredbom člana 255. ZPP-a zbog čega nije udovoljeno apelantovom prijedlogu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Gr-08-000003 od 29. januara 2008. godine za postupanje u predmetnoj stvari određen je Kantonalni sud Mostar. U Obrazloženju rješenja Vrhovni sud navodi da je dopisom Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gvlž-07-000004 od 4. januara 2008. godine zatraženo od Vrhovnog suda da u skladu s članom 50. stav 2. ZPP-a bude određen drugi stvarno nadležan sud zbog rješavanja žalbe na rješenje o odbijanju prijedloga za ponavljanje postupka budući da u tom sudu sudijsku funkciju vrše četiri sudije od kojih su trojica sudjelovala u donošenju drugostepene presude a četvrti sudija je sudjelovao o prijedlogu za ponavljanje postupka.
4. Presudom Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-Gž-08-000407 od 12. septembra 2008. godine žalba koju je apelant podnio protiv rješenja Kantonalnog suda Široki Brijeg, broj 008-0-Gvl-
07-000003 od 29. novembra 2007. godine je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud Mostar navodi da je Kantonalni sud Široki Brijeg pravilno postupio kada je odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka, budući da apelant u svom prijedlogu za ponavljanje postupka ne navodi konkretno niti jedan razlog za ponavljanje postupka kako je to propisano odredbom iz člana 255. ZPP-a već ponavlja žalbene prigovore o kojima je već raspravljano tokom postupka.
5. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i člana 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda Mostar broj 007-0-Gž-
08-000407 od 12. septembra 2008. godine i rješenje Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 008-0-Gvl-
07-000003 od 29. novembra 2007. godine kojima je odbijen njegov prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda broj P-216/02 od 14. februara 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U pogledu zahtjeva za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka Europski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži ponavljanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Europske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243).
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom Općinskog suda broj P-216/02 od 14. februara 2005. godine, ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje pravosnažno okončanog sudskog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović