Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1820/07 (A. Č.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1820/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP-1820/07, rješavajući apelaciju Amre Čaršimanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amre Čaršimanović podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-06-000462 od 5. aprila 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici broj Gž-1083/05 od 4. januara 2006. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj P-1727/00 od 13. maja 2005. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Amra Čaršimanović (u daljnjem tekstu: apelantica ) iz Zenice koju zastupa Adin M. Buljubašić, advokat iz Zenice, podnijela 15. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-06-000462 od 5. aprila 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-1083/05 od 4. januara 2006. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-1727/00 od 13. maja 2005. godine.

2. Apelantica je naknadno 15. augusta 2007. godine Ustavnom sudu dostavila dokumentaciju, i to: izvod iz matične knjige umrlih izdat od Općine Zenica broj 03-13-3-971/06 od 17. maja 2006. godine u kojem je navedeno da je 25. aprila 2006. godine umrla Fatima Mulahalilović (majka apelantice), zatim izvod iz matične knjige rođenih na ime apelantice i rješenje Općinskog suda o nasljeđivanju broj 043-0-O-06-000490 od 26. februara 2007. godine kojim je utvrđena zaostavština iza umrle Fatime Mulahalilović i određeni zakonski nasljednici.

3. Presudom Općinskog suda broj P-1727/00 od 13. maja 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj Gž-1083/05 od 4. januara 2006. godine, u cijelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev Fatime Mulahalilović (u daljnjem tekstu: tužiteljica), kao pravne sljednice Mustafe Mulahalilovića, njenog umrlog muža, kojim je traženo da joj Zeničko-dobojski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati iznos od 51.760,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 24. juna 1997. godine pa do isplate, na ime troškova zastupanja po službenoj dužnosti koji je prednik tužiteljice obavio u krivičnim postupcima koji su vođeni pred sudovima tuženog.

4. U obrazloženju prvostepene presude istaknuto je da je prednik tužiteljice, u tužbi podnesenoj 24. juna 1997. godine, zatražio da se tuženi obaveže da mu isplati novčani iznos od 51.760,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate na ime troškova zastupanja po službenoj dužnosti, navodeći da je bio angažiran kao branilac po službenoj dužnosti na Okružnom vojnom sudu u Zenici, Višem sudu u Zenici i Osnovnom sudu u Zenici.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-06-000462 od 5. aprila 2007. godine odbijena je revizija tužiteljice izjavljena protiv drugostepene presude.

6. Apelantica smatra da joj je navedenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava apelantica je obrazložila iznoseći hronologiju događaja, navodeći «da je tužiteljica u međuvremenu umrla i da kao njena kćerka i nasljednica stupa u ovu pravnu stvar po samom zakonu preuzimajući postupak i podnoseći apelaciju». Apelantica tvrdi da je «u konkretnom slučaju u skladu sa članom 53. ZPP tužiteljici bilo omogućeno da pokrene postupak kondemnatornom tužbom u cilju isplate duga-naknade za rad tj. obavljene usluge njenog prednika. Kako nisu donesena rješenja o isplati naknade u krivičnom postupku taj postupak predstavlja adhezioni-parnični postupak, pa je pogrešan pravni stav sudova da tužiteljica nije mogla u parničnom postupku ostvariti isplatu duga». U tom smislu apelantica je istakla nepravilnu primjenu materijalnog prava navodeći da je njen prednik (umrli otac Mustafa Mulahalilović) u smislu Zakona o advokaturi i Amandmana LXIX tačka 9. tadašnjeg važećeg Ustava R BiH imao pravo na zaradu po osnovu svoga rada. Apelantica je istakla da je «Ustavni sud BiH donio Odluku U broj 34/96 od 26. marta 1996. godine («Službeni list R BiH» broj 16/96) kojom je ukinuo Odluku Advokatske komore BiH kojom je bilo određeno da za vrijeme ratnog stanja i ratne opasnosti advokati pred svim sudovima odbrane po službenoj dužnosti obavljaju bez naknade».

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 15. stav 1.b) i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 15. stav 1.b) Pravila Ustavnog suda glasi:

Učesnici u postupku su:b. stranke u postupku u kojem je donesena odluka koja se pobija apelacijom… Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;

8. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 5. aprila 2007. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima apelantice, već o osnovanosti tužbenih, žalbenih i revizionih navoda tužiteljice-majke apelantice. S obzirom da apelantica nije bila učesnik u postupku pred sudovima, jer nije nikada ni preduzela bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti je na bilo koji način postala procesni sukcesor tužiteljice u parničnom postupku koja je umrla nakon što je izjavila reviziju, proizlazi da apelantica nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1820/07 (A. Č.) | Sudska praksa | Aktio