Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-134/08 (V. K., O. S., J. J., J. S. i J. V.)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Protek roka
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-134/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 134/08, rješavajući apelaciju Veselke Kežić i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 15 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Veselke Kežić i Jele Vasić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 399 od 16. novembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-365/04 od 23. februara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj Rs-79/03 od 2. avgusta 2004. godine, u dijelu kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev, zbog toga što je protekao rok da se podnese apelacija.
Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Veselke Kežić, Olge Smiljić, Jele Jovančević, Jovanke Simić i Jele Vasić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 399 od 16. novembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj Ž-365/04 od 23. februara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj Rs-79/03 od 2. avgusta 2004. godine, u dijelu kojim je odbačen njihov tužbeni zahtjev, zbog toga što nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Veselka Kežić, Olga Smiljić, Jela Jovančević, Jovanka Simić i Jela Vasić (u daljnjem tekstu: apelantkinje) iz Mrkonjić Grada, koje zastupa Luka Vulin, advokat iz Mrkonjić Grada, podnijele su 10. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 399 od 16. novembra 2007. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj Ž-365/04 od 23. februara 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Rs-79/03 od 2. avgusta 2004. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj Rs-79/03 od 2. avgusta 2004. godine obavezana je PPP «Zadružna trgovina» a.d. Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantkinjama i Trivunu Vučenoviću isplati, na ime naknade štete iz osnova neisplaćenih zarada i drugih primanja, iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskom kamatom i troškovima postupka. Takođe, utvrđeno je da član 2 Sporazuma o isplati otpremnine, koji su sa tuženom zaključili apelantkinje Veselka Kežić i Jela Vasić, te Trivun Vučenović, nije pravno valjan i ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo, te da se tužba Radovana Tešanovića smatra povučenom. Višak tužbenog zahtjeva, preko dosuđenog iznosa, koji su podnijeli apelantkinje i Trivun Vučenović je odbijen kao neosnovan.
3. Presudom Okružnog suda broj Ž-365/04 od 23. februara 2007. godine ukinuta je presuda Osnovnog suda u odnosu na apelantkinje Olgu Smiljić, Jelu Jovančević i Jovanku Simić, a tužba je odbačena kao neblagovremena. Dalje, prvostepena presuda u odnosu na apelantkinje Veselku Kežić i Jelu Vasić, te Trivuna Vučenovića je ukinuta i tužba odbačena kao neblagovremena u dijelu kojim su tražili isplatu plata i toplog obroka, i to apelantkinje Veselka Kežić i Jela Vasić do decembra 2002. godine, a Trivun Vučenović do septembra 2002. godine. Stavom 2 presude Okružnog suda prvostepena presuda je u odnosu na apelantkinje Veselku Kežić i Jelu Vasić, te Trivuna Vučenovića preinačena tako što je odbijen njihov tužbeni zahtjev za razliku plate i toplog obroka za period od decembra 2002. godine, odnosno, od septembra 2002. godine za Trivuna Vučenovića, do prestanka radnog odnosa. Takođe je odbijen tužbeni zahtjev apelantkinje Veselke Kežić i Trivuna Vučenovića kojim su tražili isplatu razlike otpremnine, te zahtjev za utvrđenje da član 2 Sporazuma o isplati otpremnine nije pravno valjan. Dalje, apelantkinji Jeli Vasić smanjen je dosuđeni iznos otpremnine, kao i iznos dosuđenih troškova postupka. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da su apelantkinje Olga Smiljić, Jela Jovančević i Jovanka Simić tužbu mogle da podnesu najkasnije godinu dana nakon prestanka radnog odnosa, a, budući da je tužba podnesena nakon što je protekao ovaj rok, ona je neblagovremena. Okružni sud je, dalje, naveo da, u pogledu tužbenog zahtjeva apelantkinja Veselke Kežić i Jele Vasić, te Trivuna Vučenovića, njihovo potraživanje za plate i topli obrok je neblagovremeno za period do godine dana od podnošenja tužbe.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 399 od 16. novembra 2007. godine odbačena je revizija apelantkinja i Trivuna Vučenovića koju su izjavili protiv presude Okružnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da kada obični suparničari ističu više tužbenih zahtjeva i kada nijedan ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, kako je to u konkretnom slučaju, revizija nije dozvoljena. Naime, za ocjenu njene dozvoljenosti uzima se u obzir pojedinačna vrijednost tužbenog zahtjeva svakog suparničara, odnosno, pojedinačna vrijednost iznosa sa čijom su isplatom apelantkinje i Trivun Vučenović odbijeni, a ne zbir postavljenih zahtjeva, odnosno, zbir iznosa sa kojima nisu uspjeli u sporu. Takođe, Vrhovni sud nije utvrdio da bi raspravljanje o reviziji bilo značajno za primjenu prava u drugim slučajevima.
5. Apelantkinje se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 15 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16 st. 1 i 4 tač. 4 i 15 Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok da se podnese apelacija; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Shodno pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Ustavni sud zapaža da je presudom Osnovnog suda djelimično udovoljeno tužbenom zahtjevu apelantkinja koji se odnosio na prava iz radnog odnosa. Međutim, presudom Okružnog suda prvostepena presuda je preinačena tako što je u jednom dijelu ukinuta zbog neblagovremenosti, a u drugom dijelu tužbeni zahtjev apelantkinja je odbijen, te je samo u dijelu koji se odnosio na apelantkinju Jelu Vasić smanjen dosuđeni iznos na ime otpremnine. Apelantkinje su izjavile i reviziju, ali je ona odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-07-000 399 od 16. novembra 2007. godine. Dakle, kako je revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je Presuda Okružnog suda broj Ž-365/04 od 23. februara 2007. godine.
9. U odnosu na apelantkinje Veselku Kežić i Jelu Vasić, u dijelu presude Okružnog suda kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev, odnosno, smanjen dosuđeni iznos, Ustavni sud zapaža da je zastupniku apelantkinja 6. marta 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj Ž-
365/04 od 23. februara 2007. godine. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. januara 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija Veselke Kežić i Jele Vasić, u odnosu na dio kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev pred redovnim sudovima, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada su apelantkinje primile osporenu presudu Okružnog suda.
10. U odnosu na sve apelantkinje, u dijelu presude Okružnog suda kojim je njihov tužbeni zahtjev odbačen zbog neblagovremenosti, onako kako je precizirano u izreci presude, Ustavni sud zapaža da Okružni sud nije raspravljao o osnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena zbog formalnih razloga, s obzirom na to da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo o pitanju osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantkinje su morale blagovremeno da podnesu tužbu ili opravdaju nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj U 22/00 od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/01; i Odluka broj AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine). Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantkinje neblagovremenim podnošenjem tužbe Osnovnom sudu nisu efektivno iscrpile pravne lijekove, već su samo formalno, van roka, podnijele tužbu na osnovu koje redovni sudovi nisu mogli meritorno da odlučuju zato što ona nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Budući da nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija ni u ovom dijelu ne može da se razmatra.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tač. 4 i 15 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, odnosno ukoliko ne iscrpi pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović