Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1590/08 (Đ. M.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1590/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine, u predmetu broj AP 1590/08, rješavajući apelaciju Đukana Majkića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedozvoljena apelacija Đukana Majkića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-07-000 993 od 4. januara 2008. godine, zbog toga što je protekao rok za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Đukan Majkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, podnio je 27. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-07-000 993 od 4. januara 2008. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj R-

II-190/05 od 24. februara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-06-000 841 od 30. juna 2006. godine, odlučeno je da se predlog apelanta kao predlagača u vanparničnoj stvari uređenja međa i fizičke diobe nepokretnosti smatra povučenim. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je apelant podneskom od 13. februara 2006. godine obavijestio ovaj sud da nije u mogućnosti da snosi troškove postupka, pa je ovaj sud odlučio kao u dispozitivu rješenja.

3. Protiv drugostepenog rješenja Okružnog suda od 30. juna 2006. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 993 od 4. januara 2008. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju je navedeno da su postupci uređenja međa i postupak diobe stvari i imovine u susvojini posebni vanparnični postupci u kojima revizija nije dozvoljena, te je odlučeno kao u dispozitivu rješenja.

4. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 4. januara 2008. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 st. 1 i 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije.

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će da koristi pravni lijek bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 993 od 4. januara 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju izjavljenu protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 841 od 30. juna 2006. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 841 od 30. juna 2006. godine.

8. Ustavni sud, u konkretnom slučaju, nije smatrao potrebnim da utvrđuje tačan datum kada je apelantu dostavljeno Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 841 od 30. juna 2006. godine. S obzirom na to da je Vrhovni sud Rješenjem broj 118-0-Rev-07-000 993 od 4. januara 2008. godine odbacio kao nedozvoljenu apelantovu reviziju protiv drugostepenog rješenja, samo po sebi se podrazumijeva da je apelant Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-

06-000 841 od 30. juna 2006. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. maja 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-06-000 841 od 30. juna 2006. godine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 4 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će apelacija da se odbaci kao nedozvoljena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon što protekne rok za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1590/08 (Đ. M.) | Sudska praksa | Aktio