Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/07 (Z. J.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Apelacija preuranjena
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2643/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 2643/07, rješavajući apelaciju Zvonke Jelice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonke Jelice podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Gr-07-000045 od 14. augusta 2008. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonke Jelice podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj 64-0-P-000188-

02-P od 19. septembra 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonko Jelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jajca, podnio je 21. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Gr-07-

000045 od 14. augusta 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 64-0-P-000188-02-P od 19. septembra 2008. godine. Apelant je 12. oktobra 2007. i 2. septembra 2008. godine dopunio svoju apelaciju.

2. U postupku koji je apelant tužbom pokrenuo protiv tuženog I.M., radi naknade štete, Općinski sud je donio presudu, broj P: 172/04 od 18. novembra 2005. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu isplati dug u visini od 18.000,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude, kao i da mu isplati troškove postupka u iznosu od 300,00 KM.

3. Rješavajući po žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda, broj P:172/04 od 18. novembra 2005. godine, Kantonalni sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) donio je rješenje, broj 008-0-Gž-06-000096 od 6. aprila 2006. godine, kojim je uvažio žalbu tuženog, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Apelant je 18. aprila 2007. godine podnio prijedlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda u drugom kantonu ili Republici Srpskoj.

5. Vrhovni sud donio je rješenje, broj 070-0-Gr-07-000045 od 14. augusta 2007. godine, kojim je prijedlog apelanta odbio. Vrhovni sud je obrazložio da prema odredbi člana 50. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 53/03, 73/05 i 19/06), ovaj sud može na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da, obzirom da se apelant u svom prijedlogu izričito protivi nadležnosti suda u bilo kojem kantonu Federacije Bosne i Hercegovine, već predlaže delegaciju pred Općinskim sudom u Banjoj Luci, ovaj sud nije udovoljio prijedlogu apelanta, jer Zakon o parničnom postupku ne predviđa mogućnost određivanja stvarno nadležnog suda u drugom entitetu. Također je naveo da po ocjeni ovog suda ne postoji ni opravdan razlog za određivanje drugog stvarno nadležnog suda u drugom kantonu, jer nepovjerenje apelanta kao razlog za delegaciju drugog suda, samo po sebi, nije opravdan razlog.

6. Rješenjem Općinskog suda, broj 64-0-P-000188-02-P od 19. septembra 2008. godine, utvrđeno je da se tužba apelanta smatra povučenom. Općinski sud je naveo da apelant nije došao na ročište za glavnu raspravu zakazano za 10. jula 2008. godine iako je uredno obaviješten, a tuženi nisu zahtjevali da se ročište održi.

7. Apelant je protiv rješenja Općinskog suda, broj 64-0-P-000188-02-P od 19. septembra 2008. godine, izjavio žalbu Kantonalnom sudu. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.

8. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (14) apelacija je preuranjena;“

Dopustivost u odnosu na rješenje Vrhovnog suda, broj 070-0-Gr-07-000045 od 14. augusta 2007. godine

10. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenje Vrhovnog suda, broj 070-0-Gr-07-000045 od 14. augusta 2007. godine, koje je doneseno u akcesornom postupku u okviru parničnog postupka u kojem je sud ispitivao postoje li zakonski uvjeti za delegaciju mjesne nadležnosti. Naime, apelant je podnio prijedlog Vrhovnom sudu da delegira bilo koji drugi stvarno nadležan sud u nekom od kantona Federacije Bosne i Hercegovine, ili sud u Republici Srpskoj da postupa u predmetnoj stvari, smatrajući da Općinski sud, pred kojim se vodi postupak povodom tužbe apelanta, neće postupati nepristrano. Osporenim rješenjem odbijen je apelantov prijedlog za delegaciju stvarne nadležnosti, jer za to ne postoje opravdani razlozi, kako je sud obrazložio u pobijanom rješenju.

11. Ustavni sud se, pri ocjeni je li predmetni postupak obuhvaćen garancijama člana 6. stav 1. Evropske konvencije, poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava koji smatra da je odgovor na ovo pitanje sadržan u odgovoru na pitanje: «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41. i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim. Ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenljivim. Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama nego o ispunjenosti zakonskih uslova za delegaciju mjesne nadležnosti. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Dopustivost u odnosu na rješenje Općinskog suda, broj 64-0-P-000188-02-P od 19. septembra 2008. godine,

12. U odnosu na osporeno rješenje Općinskog suda, broj 64-0-P-000188-02-P od 19. septembra 2008. godine, Ustavni sud napominje da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije u toku pred Kantonalnim sudom po žalbi apelanta, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/07 (Z. J.) | Sudska praksa | Aktio