Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-273/07 (E. S.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-273/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 273/07, rješavajući apelaciju Enesa Smailovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enesa Smailovića podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj: 097-

0-Gž-06-000200 od 8. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj: P-80/05-I od 23. marta 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Enes Smailović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Petko Budiša, advokat iz Bijeljine, podnio je 13. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj: 097-0-Gž-06-000200 od 8. novembra 2006. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj: P-80/05-I od 23. marta 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj: P-80/05-I od 23. marta 2006. godine apelant je obavezan da D.O.O. «Eurolijek» Brčko (u daljnjem tekstu: tužitelj), na ime naknade štete isplati 160.907,69 KM zajedno sa zateznom kamatom od 6. aprila 2004. godine, te da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.959,52 KM.

3. Odlučujući po žalbi apelanta Apelacioni sud je donio presudu, broj: 097-0-Gž-06-000200 od 8. novembra 2006. godine kojom je djelimično uvažena žalba apelanta i presuda Osnovnog suda broj: P-80/05-I od 23. marta 2006. godine, preinačena u djelu kojim je odlučeno o troškovima spora, tako da je apelant obavezan da tužitelju na ime nakande troškova parničnog postupka isplati iznos od 9.731,80KM. U preostalom dijelu presuda Osnovnog suda je potvrđena. Prema stanju spisa, apelant nije izjavio reviziju protiv navedene presude Apelacionog suda.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 310. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta («Službeni glasnik Brčko Distrikta» broj 5/00, 6/02 i 1/01), propisano je: «(1) Protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu, ako je u sporu primijenjen materijalni zakon Bosne i Hercegovine ili Distrikta, odnosno međunarodni ugovor stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000 KM. (3) Revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge radnje, ako vrijednost predmeta spora koju je tužilac u tužbi naveo ne prelazi 30.000 KM.»

8. U konkretnom slučaju, apelant protiv presude Apelacionog suda, broj: 097-0-Gž-06-000200 od 8. novembra 2006. godine nije izjavio reviziju Apelacionom sudu, iako je to mogao učiniti. Naime, član 310. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Brčko Distrikta» broj 5/00, 6/02 i 1/01) propisuje u stavu 2. da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Iz spisa proizilazi da je vrijednost predmetnog spora 160.907,69 KM, što znači da je revizija u konkretnom slučaju bila dozvoljena. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je, prema Zakonu o parničnom postupku, revizija takav pravni lijek koji omogućava da se pravosnažna drugostepena odluka ispita zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, apelant je propustio protiv osporene presude izjaviti reviziju, koja je bila dozvoljena, a u kojoj je mogao tražiti da se pred redovnim sudom ispita primjena materijalnog i procesnog prava, zbog čega Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-273/07 (E. S.) | Sudska praksa | Aktio