Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-274/07 („Borac konfekcija trgovina“ d.d. Travnik)
Odluka donesena 16. 07. 2009.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-274/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
16. 07. 2009.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP 274/07, rješavajući apelaciju „Borac konfekcija trgovina“ d.d. Travnik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Borac konfekcija trgovina“ d.d. Travnik podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj U-902/05 od 14. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Borac konfekcija trgovina“ d.d. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), iz Travnika, koga zastupa Šefik Trožić, advokat iz Ključa, podnio je 13. januara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-902/05 od 14. novembra 2006. godine.
2. Rješavajući po zahtjevu preduzeća „Bu Bu Xin“ d.o.o. Zvornik iz Zvornika (u daljnjem tekstu: preduzeće), Odjeljenje za privredu i društvene djelatnosti Opštinske uprave Opštine Prijedor (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) je rješenjem broj 05-171-99/05 od 17. avgusta 2005. godine utvrdilo da poslovne prostorije u Prijedoru, u ulici Kralja Petra I oslobodioca b.b., koje po osnovu ugovora o podzakupu koristi predmetno preduzeće, ispunjavaju uslove u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite životne sredine i drugih uslova za obavljanje djelatnosti pomenutog preduzeća.
3. Apelant je protiv rješenja Odjeljenja od 17. avgusta 2005. godine podnio žalbu u kojoj je naveo da je prvostepeni upravni organ pogrešno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno i procesno pravo, navodeći da je osporeno prvostepeno rješenje protivno zakonu, jer se u vezi s predmetnim poslovnim prostorom vodi spor između apelanta i zakupodavca o pravu vlasništva nad istim, što je prvostepeni organ propustio da uzme u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja i donese zaključak o prekidu predmetnog postupka do okončanja spora o pravu vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom.
4. Ministarstvo trgovine i turizma Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zaključkom broj 01-32-2805-1/05 od 28. septembra 2005. godine je odbacilo žalbu apelanta kao žalbu izjavljenu od neovlaštenog lica, navodeći da se ne može pronaći bitna veza između prava i pravnih interesa apelanta i predmeta konkretnog upravnog postupka.
5. Apelant je protiv drugostepenog zaključka Ministarstva od 28. septembra 2005. godine podnio tužbu, koju je Okružni sud presudom broj U-902/05 od 14. novembra 2006. godine odbio kao neosnovanu. U obrazloženju je navedeno da je neosnovan navod apelanta da je postojanje spora o pravu vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari, koje je prvostepeni organ morao uzeti u obzir i donijeti zaključak o prekidu postupka do okončanja ovog pitanja. Imajući u vidu naprijed navedeno, Okružni sud je odlučio kao u dispozitivu presude.
6. Apelant smatra da mu je osporenom presudom Okružnog suda broj U-902/05 od 14. novembra 2006. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Okružnog suda suda broj U-902/05 od 14. novembra 2006. godine, kojom je odbijena kao neosnovana njegova tužba podnesena u upravnom sporu protiv drugostepenog zaključka Ministarstva od 28. septembra 2005. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije i imovinskih prava iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, u konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se u postupku pred upravnim organima, koji je pokrenut po zahtjevu predmetnog preduzeća, utvrđivalo da li predmetni poslovni prostor ispunjava zakonske uslove za obavljanje djelatnosti samog predmetnog preduzeća, te da se predmetni postupak, okončan osporenom presudom Okružnog suda, ne tiče određivanja apelantovih građanskih i imovinskih prava i obaveza. Stoga, Ustavni sud konstatuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjljivi u konkretnom slučaju, te da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović