Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-538/07 (E. K.)

Odluka donesena 16. 07. 2009.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-538/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 07. 2009.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 16. jula 2009. godine u predmetu broj AP-538/07, rješavajući apelaciju Edhema Kobilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Edhema Kobilića podnesena zbog navodne povrede njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u postupku reizvršenja rješenja i iseljenja iz stana, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Edhem Kobilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, koga zastupa Omer Hadžiselimović, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. februara 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog navodne povrede njegovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u postupku reizvršenja rješenja i iseljenja iz stana.

2. Prema stanju spisa, apelant je na osnovu rješenja nadležnog organa uprave od 23. januara 1990. godine iseljen iz stana u ulici Anđe Knežević broj 8/2, u Banjoj Luci, a u stan je kasnije useljeno drugo lice, G.S. Prema informacija iz spisa predmeta, navedeno rješenje je kasnije poništeno, a apelant je podnio zahtjev za reizvršenje rješenja i iseljenje G.S. iz predmetnog stana, koji je odbijen Rješenjem Opštinskog sekretarijata za privredu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Opšitnski sekratarijat) broj 03-372-834/89 od 27. decembra 1991. godine.

3. Apelant je izjavio žalbu protiv Rješenja Opštinskog sekretarijata broj 03-372-834/89 od 27. decembra 1991. godine. Ministarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okoline SR Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je, nakon što je razmotrilo žalbu, donijelo Rješenje broj 05/3-372-

193/92 od 13. aprila 1992. godine, kojim je poništilo osporeno rješenje i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Apelant je podneskom od 5. novembra 2004. godine zatražio od Odjeljenja za stambene i komunalne poslove Grada Banje Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) informacije o daljnjem toku postupka nakon donošenja rješenja Ministarstva broj 05/3-372-193/92 od 13. aprila 1992. godine, kao i dostavu eventualno donesenih rješenja u tom postupku, te je predložio da se predmetni postupak nastavi ukoliko nije okončan.

5. Odjeljenje je dopisom broj 05-372-834/89 od 4. aprila 2006. godine obavijestilo apelanta da u konkretnom predmetu nedostaje veliki dio spisa i odluka Ministarstva od 13. aprila 1992. godine, da je spis arhiviran 4. jula 2002. godine, a da je sljedeći podnesak na taj broj predmeta apelantov podnesak od 5. novembra 2004. godine, kao i da je slijedom navedenog spis dostavljen na nadležno postupanje Ministarstvu i nije vraćen. Takođe, u dopisu je navedeno da je stan otkupljen i da je pravno nemoguće da se vrati u posjed apelantu, kao i da je Federalnog Ministarstva za prostorno uređenje i okoliš zatražen povrat predmetnog spisa.

6. Apelant je u apelaciji naveo da je 2004. godine podnio zahtjev za nastavak postupka, te da ga je Odjeljenje dopisom od 4. aprila 2006. godine izvijestilo o kretanju predmeta, ali da u periodu od dvije godine nije donijelo odluku o njegovom predmetu, čime je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. S obzirom da je predmetni stan otkupljen, a po apelantovom mišljenju nije mogao biti otkupljen do okončanja upravnog postupka, apelant je postavio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 48.000 KM.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. Apelant se žali na odugovlačenje upravnog postupka po zahtjevu za reizvršenje rješenja i iseljenje iz stana. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije koristio pravne lijekove predviđene zakonskim propisima za slučajeve tzv. «šutnje administracije», u slučaju kada prvostepeni organ u propisanom roku ne donese i ne dostavi rješenje po zahtjevu stranke, u skladu sa članom 206. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 13/02), i u slučaju kada drugostepeni organ ne donese rješenje po žalbi, u skladu sa odredbama čl. 8. i 25. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 12/94), odnosno, odredbama čl. 8. i 17. važećeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova, to apelantu u svakom slučaju ne pripada pravo na naknadu štete.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovineprof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-538/07 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio